voljet ću te u rujnu

dok grožđe zrije
i njegov miris preplavljuje zrak
dok su dani još topli
a jutra umotana u prve magle
kada se rijeka umiri
od djece..ljudi..kupača
tek poneki žubor ptica
kad prelomi suzdržano nebo
još dok ima sunca
u venama dozrele prirode
u lišću što drži se za ruke
i pomalo suši na granama
slušat ću vjetar prošlih dana
onaj isti od jučer
od godina iza naših leđa
slagat ću sjećanja
zamamnih boja i otkucaja
u zlatne okvire slika
dok je još trava mlako rosna
a u šumi otpadaju kesteni
dok se kuće zatvaraju u toplo
dimnjaci dok se čiste
i pripremaju za nadolazeće kiše
dragi..voljet ću te i u rujnu

Boba

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here