Foto:sceenshot

Autor: Marjan Gašljević

U Hrvatskoj najviše raduje što nikoga ne zanima niti astronomsko rekordan pad BDP-a u drugom tromjesječju za koje ministrica ne zna na koje se mjesece to tromjesječje odnosi a, bome, postao je dosadan i famozni Stožer svojim monotonim brojkama i kao nekim ograničenjima koje više nikoga ne diraju. U Hrvatskoj imamo daleko više briga tko je sve razgovarao s pritvorenom kraljicom Josipom i kome je sve sređivala državne ispite koje bi, u stvari, svaki malo zainteresaniji osmoškolac položio bez „jebemti“. Što je Hrvatski Sabor? Kao jedno od pitanja ili jedno nešto jače: „Što čini triobu vlasti u Hrvatskoj?“ Da nisu pitali Rimac vjerojatno bi na oba pitanja kandidati koji nas jučer, danas, sutra šeću od šaltera do šaltera radi potvrde i muhura odgovorili skroz istinito: „Plenković!“

Jedan hrvatski tjednik pustio je priču da je s Rimac u pregovorima i mogućem dilu u razgranatim im mutnim poslovima sudjelovalo i najmanje pet Plenkovićevih ministara. Ta priča imala je potvrdu u memorijskoj kartici na kojoj su hrvatski organi cunjanja snimili na skupom uređaju kupljenom u Italiji hrpu ministarskih razgovora s Rimac ali je kartica odjednom netragom nestala. Priča je sama po sebi zanimljiva posebno kada danas i sam Premijer, rekao bih u afektu, izjavljuje da mu je Rimac slala SMS-ove, međutim, on nije učinio ništa što je u tim porukama traženo. Sada kada je kartica „nestala“ ne preostaje nam ništa drugo nego vjerovati mu na riječ isto kao i ministru Čoriću koji je imao otkaz svom pomoćniku i prije nego li su snimke, valjda s nekog jeftinijeg, domaćeg snimaća, izašle na vidjelo.

Kuha se, u stvari, nešto ružno. Ako je već nestala memorijska kartica tko je „provalio“ njezin nestanak? Da li ta nesretna kartica nakon nekoliko mjeseci kiseljenje u spisu nije slučajno, ama baš slučajno, kopirana u preko nekoliko primjeraka, ono, za svaki slučaj, pa će neki razgovor „kapnuti“ kada nekome bude trebalo uz priču kako je taj dio snimljen s nekim amaterskim uređajem nekih slučajnih eterskih prolaznika?

Pitanja je i previše. Na koncu ima li upoće smisla, recimo, sada nakon samo mjesec dana od formiranje Vlade mijenjati nekoliko ministara samo radi pizdarije da su pričali s Rimac. Pa tko ne bi, od drčnih državnika, popričao i poslikao se s šefovom miljenicom? A, osim toga, Hrvatska je toliko mala s toliko malo „dobrih“ kadrova da bi se moglo desiti da u nekim opet promijenama na neko ministarsko mjesto dođe i neki „mladi kadar“ iz „dobre familije“ koji je, nema veze, skupocijenim mercedesom na zebri pregazio nekoliko pješaka ili s pet – šest frendova nalemao nekog bokca u lidl tenisicama.

U neka davnija vremena i sam sam se djelomično bavio tim elektronskim naganjanjima kada nismo imali te skupe talijanske snimače već obične švapske UHER-e ili njihove kopije iz Čajevca. Svašta se moglo, bome, čuti i naslušati ali se tada nešto i nismo usudili „skinuti“ one gore već smo se bavili uglavnom lokalnim mutikašama i dokonim jebačima tako da mi je jasno da ništa nije snimljeno slučajno a, bome, ni slučajno zagubljeno ostaje samo pitanje: „Tko će platiti?“

U stvari, plaši me samo činjenica tih zaplotarskih upravljanja državom i našim životima. Možda upravo odatle i proizilazi činjenica nezabrinutosti zbog rekordnog pada BDP-a jer za umrežene ma tko ih umrežavao to ne predstavlja nikakvu opasnost. Njihova pinka će uvijek kapnuti a siromašni umirovljenici, radnici izbačeni na ulicu ali i oni s plaćom oko minimalca nek okače zube o klin. Tko im  je kriv što nisu poznavali „Rimac“.

A za koronu tko više pita kada o njoj sve znaju, i više od toga, babe koje govore „nekcija“ ili „pinkalo“. Samo ih pitajte one vas sigurno neće putiti da pijete sanitar ili nešto slično.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here