Kad bi svi ljudi bili kao Ivan: Dok me zdravlje bude služilo, pomagat ću drugima

Autor:Miroslav Šantek

VILJUŠKAR JE PODIGNUO teret iz kamiona i odvezao ga u skladište. Spustio palete pune povećih kutija hrane – pošiljke humanitarne pomoći, a daljnu brigu za njih preuzima Ivo. On ih preslaguje gdje treba, a kad se počnu dijeliti korisnicima tone tereta će proći kroz njegove ruke.To je još samo jedna od mnogih pošiljki, dragocjenog tereta koje će on svojim rukama ditati i prebacivati, a tu je na raspolaganju i kad god što drugo zatreba. A uvijek nešto treba. Uvijek treba volonterske, dragovoljne pomoći pri pomaganju drugim ljudima u potrebi i on oko toga uopće ne dvoji. Svoje vrijeme i snagu utkaoje u volonterski rad petrinjskog Crvenog križa. Sve je to lijepo i krasno, ali postoji jedan detaljčić u priči – on ima visokih 73 godine života.

IVAN PAVLOVIĆ je rodom iz Topolovca pored Siska, a već dugi niz godina je Petrinjac po adresi stanovanja.Živi sa suprugom u zgradi “iznad apoteke” s pogledom na petrinjski park i toranj sv. Lovre. Bio je i trgovac i mesar u životu, a sad kao umirovljenik već desetak godina, nije upao u “zamku” lagodnog života, već je odlučio izaći iz te zone komfora i fizički djelovati. Djelatnici Crvenog križa ga vole, cijene i nazivaju ga legendom, a on skromno kaže da je bolje da ja pomognem vama, nego vi meni. I da će pomagati drugima dok god bude mogao. On je jedan od onih “pravih heroja”koji žive među nama, a malo tko o njima išta zna.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here