KUPSKE NOĆI OBOJENE SEVDAHOM

Autorica: Ljiljana Lekanić-Kljaić

I ove godine pod pokroviteljstvom Grada Siska i Turističke zajednice održane su Kupske noći. Promijenjenog vizuala i koncepcije ponajviše zahvaljujući neumornom dvojcu Trauber – Zlovolić ponudile su drugačiji doživljaj, a sudeći po zadovoljstvu i komentarima to je bilo potrebno manifestaciji koja je ušla u potrošenu shemu.

Bilo je ugodno uvaliti se u neku od veselih sjedalica, i uživati u raznovrsnoj ponudi: gastronomskoj, filmskoj, glazbenoj, kazališnoj  sportskoj ili naprosto u razgovoru kojeg smo se svi zaželjeli zbog corona tampona u koji smo upali. Posebnu dinamiku stvarali su dislocirani događaji (HOKU, brod Biokovo, šetnica, glavna pozornica), pa mi je ponekad bilo žao što nisam mogla otpratiti sve što sam željela. Zaista raznovrsni program nudio je svakom mogućnost da nađe nešto po svom ćeifu. Mladi sisačaki glazbenici Jelena Mesarić/ Saša Tadić, Antonija Kihalić/ Lordan Badanjak imali su priliku nastupiti u krasnom dvorištu HOKU-a, a sudeći po publici to su i zaslužili.  Usput, taj se prostor nameće kao mjesto mnogih budućih susreta. Pjesnici su svoj prostor našli na  brodu Biokovo, a vjerne publike (koja ih i inače prati) ni ovaj put nije nedostajalo. Budući da su programi trajali cijeli dan (šikljada, kupska alka, aero-show, sportovi na vodi) grad je živio neki fini kasno ljetni fluid tako potreban bremenitom vremenu kojeg smo dio. Instalacije Leteće sjenke samozatajne Barbare Tomečak doprinijele su drugačijem i opuštenijem izgledu cijelog prostora .

U petak navečer zabavljala nas je raspjevana dubrovačka grupa Silente, a u subotu sjajna, istovremeno suptilna i snažna kantautorica  Sara Renar. Prvi put sam je slušala i gledala. Njen nastup treba i gledati, jer je nabijen snažnim emocijama. Podsjetila me na Laurie Anderson i tu finu energiju kojoj se uvijek volim vratiti.

Foto:Miroslav Šantek

Ipak, prva zvijezda ovogodišnje manifestacije bila je Amira Medunjanin, čudesna pjevačica sevdalinki. Lijepa i duhovita žena pokazala je kako se to radi. Slušala sam je u Lisinskom, ali tamo ostadoh gladna sevdaha. Naravno da su suvremene obrade makedonskih pjesama zvučale svjetski, ali ja sam došla čuti Amiru kako pjeva sevdalinke. Ovaj put mi je to priuštila. Opuštena atmosfera, fina komunikacija s publikom, fascinantni harmonikaš  Antonio Vrbički (pred kojim je nesumnjivo velika karijera) učinili su svoje. Ovaj mladić govorom tijela (strasno zabacivanje glave) podsjetio me na Ray Charlesa. Pokazalo se da je sevdalinki najbolji partner harmonika. Amirin glas, zvuk Antonijeve harmonike i – avantura može započeti!

Moj otac je Banjalučanin, pa je sevdalinka sastavni dio mog odrastanja. S njom imam poseban odnos bliskosti i razumijevanja i znam kako treba zvučati. Amira se nametnula kao njena ogledna interpretatorica ravnopravna legendarnim Zehri Deović, Nadi Mamuli, Bebi Selimović. To što je u koncert uključila opus i moje omiljene pjevačice narodne muzike Silvane Armenulić, te legende Tome Zdravkovića samo pokazuje visoke domete osobnog ukusa. Peco Pecotić sjajno je poentirao ovu srcu milu kombinaciju riječima: „Toma je novokomponiranoj muzici navukao odijelo gubitničke šansone, a Silvana je tu tvorevinu satkanu od tuge i istine, svojim nadahnućem i vještinom ozvaničila kao žensku verziju kafanske molitve.“ Ovi doajeni narodne muzike sigurno bi bili ponosni na  izvedbe, barem u mjeri u kojoj je i sisačka publika iskazala divljenje prema vrhunskom doživljaju koji im je Amira pružila. Njena želja da ponovo dođe (čak i ako ne bude pozvana), najbolje govori o atmosferi nezaboravne noći.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here