Već  8 mjeseci sam kod kuće. Što bi se reklo: „Alaj volim ovaj režim, plaća ide a ja ležim.“ U svim tim mjesecima samo sam 8 puta bio u uredu. Svaki put samo par sati. Uglavnom mi je sva pamet u laptopu. Gdje mi je laptop, tu mi je i ured. Posla baš i nema za cijeli dan pa se budim uglavnom oko 8:30, a oko 12 sati sam gotov sa svim. Svaki dan imam 3 do 4 e-maila za odgovoriti i ponekad telefonsku konferenciju. U svemu tome čovjek otupi i postane pasivan i lijen. Čudo jedno da plaća dolazi na vrijeme.

U proljeće i preko ljeta ima posla u kući i u vrtu. Pa se uradi nešto korisno. No to sve je za par tjedana gotovo pa se opet ništa ozbiljno ne radi. Čovjek ne može cijele dane sjediti na terasi u dvorištu i piti kavu. Zato sam već prije par mjeseci odlučio da ujutro, nakon što se istuširam, obrijem i obučem, odem u spavaću sobu i lijepo napravim krevet. Onako vojnički da je sve dobro namješteno, izravnato, glatko i da blista. Nakon toga dolaze dnevne aktivnosti. Ta tri e-maila, telefonska konferencija, kava, odlazak u pekaru ili samoposlugu, ručak, pisanje priče za portal, šetnja itd. TV već mjesecima ne gledam jer su uglavnom reprize ili beskonačne priče o koroni. Sreća da su dani dugački. Ovdje preko ljeta sunce zalazi poslije 10 sati, a ujutro izlazi već prije 4.

Kao što vidite, sve u svemu, život u vrijeme korone je dosadan. Ne ide mi se nikuda na takozvani “odmor”. Sve zemlje su u istom sosu. Svuda je korona pa mi ne izgleda pametno otići u neku zemlju da se zarazim. Šansa za zarazu nije baš tako velika ali što bi moj tata znao reći: “Vrag nikad ne spava”. Slučajno prođeš pored nekoga pa se zaraziš ili dodirneš rukom nešto što je zaražena osoba dodirnula prije tebe. Pa se malo pogrebeš po nosu i eto – zaražen si. Nekih 95% ljudi nema neke velike simptome i ozdrave, ali što ako sam slučajno u onih 5% pa da moram u bolnicu ili na respirator? Kad se sve zbroji i oduzme, mogao bih reći da je matematički dokazano da nije baš zgodno ići na neki ozbiljni i dugački odmor i šaliti se sa situacijom iz područja korone.

I tako mi dani teku bez veze. Ponekad imam osjećaj da cijeli dan nisam uradio baš ništa korisno. Može se dogoditi da mi cijeli dan ništa ne polazi za rukom. Cijeli dan te prati peh. Dobiješ lošu vijest od nekoga, počneš nešto raditi pa ti ne ide od ruke, razbiješ čašu ili lončić, hoćeš skuhati kavu pa uvidiš da uopće nemaš kave kod kuće, auto ne upali od prve, očekuješ da ti dođe nešto što si naručio preko interneta pa nema poštara, onda on dođe ali ne donese naručenu pošiljku nego samo račune, izgubiš ključeve itd. itd. U jednom danu se može svašta dogoditi. Pogotovo je nezgodno ako se dogodi nešto negativno. Baš zbog toga svaku večer kad je vrijeme spavanju, odem u spavaću sobu i stanem pored kreveta. Zadivim se napravljenom krevetu i glatkom jastuku. Poplun ispravno postavljen i gladak i onda dobijem osjećaj zadovoljstva. Čak i ako sam cijeli dan izgubio bez veze, onda sam na kraju dana ipak došao do zaključka da sam taj dan napravilo nešto korisno. Evo, zato smatram da je najvažnija stvar svakog jutra napraviti krevet. Što se više truda uloži ujutro, uvečer je više zadovoljstva, pogotovo onaj zaključak da sam taj dan napravio nešto korisno je jako važan. Iako to nije nekakva velika stvar, ipak je to osjećaj da sam napravio nešto dobro, korisno i bez greške.

Znam da mnogi od vas ne možete ni zamisliti kako je važno ujutro napraviti krevet. Da se to ne uradi, i ako se cijeli dan ima peh, onda se i na kraju dana ide na spavanje s negativnim osjećajima jer dođeš u spavaću sobu, a krevet sav neuredan. Čovjek si pomisli – gle, cijeli dan imam peh, a sad i mi je i krevet tako neuredan, baš sam svinja. Danas nisam napravio ništa korisno. Ali ako se ujutro dade truda i ako se krevet lijepo uredi i to nekoliko dana za redom, dolazi taj osjećaj vrijednosti. Kako god dan bio loš, čovjek ima osjećaj: “E, danas sam ipak napravio nešto korisno.” Ova moja priča je poziv svim čitateljima da pokušaju učiniti isto što i ja. Jer, težak je život u vrijeme korone…

 

By Marijan Jozić

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here