Vjerovali ili ne, nisam volio školu. Pogotovo ne prva 4 razreda osnovne. Evo zašto. Imali smo neku opasnu učiteljicu koja nas je tukla k`o volove u kupusu. Naravno da je nisam uopće volio. Sreća što nas je uopće naučila čitati i pisati i nešto sitne matematike. Zato sam u početku mrzio školu. Kakvi su to pedagozi koji izudaraju dijete od 7 ili 8 godina? Tako malo biće od 7 godina istuče odrasla učiteljica i prođe bez kazne. Tu učiteljicu sam znao  viđati u Glini na ulici, ali sam je u velikom luku izbjegavao. Ne mogu je smisliti iako od nje nisam nikada dobio nekih ozbiljnijih batina. Međutim, znala je druge učenike tako strašno izudarati pred cijelim razredom (valjda za primjer nama drugima) da je to strahota. Baš pravi tiranin. Sjećam se nekog Stanislava koji je jednoj curici (Radojki) slučajno razbio naočale. On je morao potrbuške leći na prvu klupu. Onda ga je šibom strašno izudarala po guzici. Strahota. I sada, nakon 55 godina, još me prolaze trnci. Još uvijek čujem to vrištanje i osjećam bol.

S djecom treba znati postupati bez biča i štapa. No, to je bilo takvo doba kad su se mala djeca nemilice tukla. Nitko se nije pitao da li će  im ostati kakva trauma ako ih starija osoba tako nemilice izudara. Ali ni direktor nije bio bolji. Znao je i on odvaliti 10 deka, kako je govorio. Jednom sam tako za vrijeme odmora sjedio na klupi i pričao s nekim kolegom učenikom. Poćo je prolazio kroz hodnik, dođe k meni i vikne: “ Ti uništavaš narodnu imovinu!” i odvali mi 10 deka onako bez veze. Nit` sam što pokidao nit` bio bezobrazan. Onako bez veze dobio sam šamar u ime naroda i komunističke partije. I što bih kad je Poćo jači? A tko je jači, taj tlači. Takva strahovlada je bila u moje vrijeme u glinskoj osnovnoj školi.

Na žalost, ni moja vlastita baka nije bila bolja jer je isto iz tog doba. Sjećam se da smo srijedom (sajmeni dan) bili kod bake na ručku. Baka je uz svoju žlicu, vilicu i nož imala korbač. Znala je reći: “ Sve što se naredi, mora se pojesti!”. Ona je voljela jesti kelj pa je to forsirala. Za stolom smo bili ja, moja sestra, bratić i sestrična. Dakle, četvero klinaca iz osnovne škole koji vole jesti sve osim kelja. I tako to ona uvali veliku žlicu kelja u tanjur i primora te da jedeš. Ako nećeš, udari te onako preko stola tim korbačem pa gdje zahvati. Jednom po golim rukama, jednom po uhu i ti se lijepo slikaj. Plači i jedi taj prokleti kelj. Ako se buniš, dobiješ još jednom tim korbačem. I eto, narasli smo mi uz tu makljažu u školi i kod kuće. Postali smo odrasli ljudi ali se još uvijek sjećamo kako smo se proveli.

Ipak su se vremena promijenila. Pedagozi su uvidjeli da nema koristi malu djecu izudarati štapom ili šibom. Treba ih tako odgajati da rastu i postaju dobri ljudi bez upotrebe sile. Jedina stvar koja pomaže je da dobiju pažnju. Što više pažnje, to će biti bolji. Naravno da između njih bude poneka pokvarena jabuka ali i s takvima se može ljudski postupiti. U devetom mjesecu se otvaraju škole. Zbog korone je malo nezgodno ali i to će proći. Nikada se ne smije zaboraviti kako je važna osoba učitelj u osnovnoj školi. Ti ljudi postavljaju temelje za razvoj osobe. Ako je temelj dobar, sagradit će se i dobra kuća. Tako je i s đacima u osnovnoj školi. Ako nauče čitati, pisati i nešto matematike, to je dobar početak. Slijedeća važna stvar je da postanu socijalna bića, da se druže, pomažu jedan drugom i da se raduju. Sve to što dobiju u osnovnoj školi, trajat će do kraja života. Sve u svemu, još jedna stvar: Svim klincima i klinkama koji ovaj mjesec kreću u školu želim puno smijeha, šale i zadovoljstva. Novi razred će biti malo teži od prošlog ali će se naviknuti. Program je takav da se sve može ako se hoće. Nije sramota učiti.

Neki pametni Srbin koji se zvao Vuk Karadžić je rekao: “Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba!” Školarci se tome smiju i u to ne vjeruju. Kad se školovanje završi, tek onda se toga sjete i žao im je što nisu više uživali u tom vremenu. To nije samo u Hrvatskoj. Prije par godina sam u Holandiji držao govor u jednoj srednjoj školi. Stajao sam pred razredom koji je završavao srednju školu. Tu je bilo puno učitelja, roditelja i učenika. Barem dvjestotinjak. Pokazao sam im sliku Vuka i citirao na holandskom jeziku tu njegovu izreku. Roditelji i učitelji su odmah zapljeskali, a đaci su najprije bili zbunjeni. Onda je u njihov mozak prodrla ta rečenica čuvenog Vuka pa su mi zapljeskali. Dakle, djeco moja, uživajte u novom razredu u staroj školi jer proživljavate najljepše doba svoga života.

 

By Marijan Jozić

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here