Mi smo đaci Siđine škole

Autor:Miroslav Šantek

ONI KOJI SU PROJEKTIRALI I GRADILI ovu petrinjsku osnovnu školu su bili malo veće face. Sedamdesetih godina, cijeli jedan komad kvarta Brezje, livade i vrtove do željezničke pruge pretvorili su u veliku zgradu u više dijelova spojenih hodnicima u cjelinu. Bilo je to tadašnje ( a i današnje jer ovako velik objekt jednostavno petrinjske i županijske poslijeratne vlasti ni u snu ne mogu napraviti) čudo koje je imalo čak i sportsku dvoranu. Izgrađena je najveća i najljepša i najfunkcionalnija petrinjska škola kojoj nadjenuše ime po narodnom heroju iz Drugog rata – Ivanu Rukavini Siđi iz obližnje Mošćenice.Tisuće Petrinjaca su u njoj stekle prva životna znanja, a kako se u to doba jako pazilo na imidž, imala je čak i svoju himnu koju je napisala profesorica Barbara Judaš: Mi smo đaci Siđine škole.Preživjela je ratnu okupaciju, poslijeratna vremena, nagrizlo je vrijeme i vlaga njezine zidove i krovove i vapila je za kompletnom obnovom, koja se srećom dogodila ove godine. Škola je kompletno energetski obnovljena i sa novom, sjajnom vizurom krenula je u novi život. Jedino je pojava svjetskog ludila vezanog uz korona virus spriječila svečano otvorenje. Ali ona živi. I upravo prima nove stanare, a već petnaest godina nosi ime čuvenog hrvatskog pjesnika koji joj je ime poklonio još za svog života – Dragutina Tadijanovića.

 

DAVOR MIHOLJEVIĆ  je friški ravnatelj ove škole i dijete “Siđine škole”. Šeta po dvorištu škole nervozno jer došlo je vrijeme da prvašići uđu u svoje razrede – njih 74, najviše u Petrinji,danima je sve pripremao sve do posljednje sitnice da sve bude u najboljem redu, a najava dolaska župana Sisačko-moslavačkog, Ive Žinića na početak nove školske godine donosi sa sobom i novinarske ekipe kojima se po prvi put u životu mora obratiti. A novinari ko novinari, Davora su odmah “udarili u glavu”, nije se stigao ni snaći, a već je sve dobro prošlo i snimljeno, dok je župan Žinić iznio podatke kako je 10.800 učenika u županiji krenuo u srednje i osnovne škole i to po epidemiološkim mjerama zbog pandemije koronavirusa, što je 250 manje nego prošle godine. Napomenuo je da je županija osigurala i 40 tisuća zaštitnih maski i zaželio je sretan početak nove školske godine svim učenicima, a za ovu školu koju je SMŽ energetski obnovila, visoki gosti su rekli kako je sada jedna od najljepših škola u cijeloj županiji.

ŠTO ĆE ZAPAMTITI OVI KLINCI tog prvog dana škole u njihovom životu? Oni sada nisu svjesni situacije oko pošasti koronavirusa. Kad malo porastu shvatit će da nisu imali priliku doživjeti dobrodošlicu učenika škole koji bi za njih pripremili pravi program, a beskrajno tužna je slika kad svoje učiteljice po prvi put u životu vide sa zaštitnom maskom na licu. Ni njihovi roditelji koji su ih doveli pred vrata škole nemaju priliku i mogućnost s njima ući u tu školu već su ostali ispred vrata. Ali oni su još uvijek mala djeca. Razdragana i vesela. Slušaju kako učieljice prozivaju njihova imena i odlaze prema svojim razredima. Prema novim prijateljima i novoj životnoj fazi. Neki, kao mala Klara Štromar i nastavljaju tradiciju ove škole. Njen djed je bio ovdje učitelj tehničkog. Pamte ga mnogi, mada je već odavno na onom drugom svijetu. I sam sam bio đak ove škole. U neka sretnija vremena bez tih krpa na licu.Svi smo mi đaci Siđine škole.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here