Autor: Marjan Gašljević

Upravu tu negdje na pola našeg puta sa suputnikom nam koronavirusom u Hrvatskoj se uvriježila krilatica „novo normalno“ i postala je toliko upotrebljavana da je, valjda, prepišala i famozno bosansko „jebiga“. To „novo normalno“ je postalo za sve što se oko nas događa i ne događa tako da, u stvari, i ne možeš više znati što je a što nije „normalno“.

Eto, recimo, Premijer, Ministrica turizma i cijeli ministarski zbor skupa s uhljebistanom zvanom Turistička zajednica stalno ponavljaju kako je „ovogodišnja turistička sezona bila izvrsna“ dok ugostitelji s obale i kraja, povremeni prijevoznici i putničke agencije, hotelijeri u sav glas kukaju pred dolazećom zimom realno govoreći o zatvaranju posla i otpuštanju zaposlenika. Mediji, što mi svojevremeno reče jedan stranački glasač „za sto evra se svašta radi“, povremeno pronađu neku likušu kako tapša jastuke u svom apartmanu i u kameru oduševljeno govori o „izuzetnoj sezoni“ u kojoj su joj se gosti „otimali“ za apartman. I što bi Država trerbala? Naravno, uzeti lovu od tih silnih gostiju a vi koji niste bili te sreće, mislim da vas posjeti kamera, kukajte i platite ili pričekajte da vas zaskoče hrvatske ovršne bande jer je i sam Premijer kazao da se „ne može dozvoliti da netko nešto uzme i ne plati“. Naravno da je skroz u pravu ali mi baš nije realno da netko radi duga od par stotina kuna ostane bez kuće, stana, auta jer se tih par stotina kuna nabrzake i sve po zakonu napuhalo da neshvatljivih iznosa u kojima će uživati ovršna mafija.

I dok počinjemo shvatati i prihvatati da se u Hrvatskoj živjelo i živi na klijentelističko-koruptivnom modelu koji se je javno ukazao kroz rastezanje Josipe Rimac to nam nedvojbeno potvrđuje i svakodnevno napuhavanje Osječko-baranjskog župana Anušića kao nove zvijezde HDZ-a koji je „uspio“ u HDZ nenadano učlaniti neka tamo svoja dva do sada nestranačka seosko-općinska načenika koji su shvatili da ako žele opstati moraju ući u priču. Kako ako će se ukidati te seoske općinice? Lijepo, uvijek postoji način a i vjerojatnost je mala da će se nešto ukidati posebno ono što je itekako bitno za kontrolu malih terena. Naravno, to nije prevara glasača jer će se i oni, ako shvaćaju i dovoljno su mudri, povesti za svojim dojučer nestranačkim načelnicima i potpisati pristupnicu. I sve tako dok se optimisti nadaju crkavanju klijentelističko-koruptivne hobotnice ona nezaustavljivo raste hraneći se građanima koji prihvaćaju činjenicu da si nitko i ništa ako nisi dio tog sustava. I dokle tako? Dobro rekoše neki analitičari da je vijek ovakvog kapitalizma nepovratno prošao kao i ovakvog tipa demokracije. Vraćamo se na početak: Ave Imperatore, morituri te salutant!

I dok „nepoćudni“ ugostitelji na sat zatvaraju svoje objekte prijeteći da će to učiniti zauvijek a ministar radi i ministar financija kalkuliraju koliko će morati smanjiti plaće radnicima da bi „izgurali“ godinu ministar klimavog ministarskog položaja Čorić „mlati“ o otkupu dionica INA s čim bi opet preuzeli vlasništvo na tim Poduzećem i zajedno s Premijerom „nešto“ mudruje s konzultantima Lasarda uvjeravajući onaj zadnji paket radnika Rafinerije Sisak da otkazom koji su upravo potpisali idu u „bolje sutra“.

Da li je ono Marićevo smanjenje plaća ukalkulirano u to „bolje sutra“ hrvatskog radništva ili će se djelomično namaknuti i za kupnju eskadrile borbenih aviona koji, svakako, trebaju Hrvatskoj ali bi isti ti radnici i građani trebali znati od kuda nemali novac, pored INA-e, za avione. Eto, i u ona mračna, predratna vremena radnicima su uzimali „samodoprinos“ za neke „velike“ projekte s kojima će „preporoditi“ Državu za koju znamo kako je završila. I to je, onda, novo normalno.

Ne znam da li će Vlada iz onih razvikanih 22 milijarde eura koje će nam „šenkati“ EU uračunala i dnašnje lubenice koje im je pred vrata istresao europarlamentarac Sinčić što me ne bi čudilo jer što god u Hrvatskoj nekom padne na pamet odmah „iskoči“ ideja da se to financira iz te „omotnice“. Sve kako je ogroman sigurnosni problem to što je netko došao pred vrata Hrvatske Vlade i istresao kombi lubenica tako je i problem tih 22 milijarde koje bi istresali kod svake krame. I te nesretne lubenice prebrali su prolaznici i ministri znajući da nema te budale koja bi riskirala nešto zatvora da zatamani nekog od tih beskorisnih likova. Pa smijali bi im se u zatvoru. Međutim s onih 22 milijarde i nije se tako zajebavati. Tko sanja da će Hrvatska s tom lovom raspolagati samo tako san mu se može i hoće vrlo brzo pretvoriti u noćnu moru. Angažiranje tih sredstava iziskuje izuzetne napore i kvalitetne programe za koje treba kadrovski nešto više od istresti kombi lubenica. Neće to ići kako su zamislili oni koji provode „novo normalno“: Uzmi lovu od EU pa podjeli gostioničarima kod kojih više nitko ne svraća na janjetinu a zauzvrat oni će glasati za tebe i tvoje ljude, donirati sendviče autobus glasačima i autobus prosvjednicima, itd… U stvari na sve ono što smo navikli da nije normalno sada komotno možemo nazvati „novo normalno“ i nitko nam neće zamjeriti.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here