Volim kad me ljubiš nakon puno piva

Autor:Miroslav Šantek

DEČKO JE MLAD,  vitak i vrlo spretan. I željan pažnje. Gol do pasa, u kratkim hlačicama ne osjeća vjetrić s Kupe koji hladi toplu sisačku subotnju noć. Ne možete ga ne primjetiti, na skateboardu se vozi Prvom ulicom, tik pored nepregledne linije parkiranih automobila i mnoštva građana koji su preplavili šetnicu Slave Striegla i sav prostor uz prometnicu. U tijeku je 6. sisački Festival piva, miriši pivo u zraku. I kobasice. Ispred raskošno osvjetljene i ozvučene bine stoje ljudi s upaljenim kamerama na mobitelima i snimaju nastup grupe Picksiebner kojih na bini ima čak osam. Izgledaju kao da su ispali sa snimanja nekog western američkog filma i sviraju mješavinu countrya i rocka –  Vrlo zapaljivu smjesu koja je uspjela rasplesati mnoge posjetitelje. Ovu iskusnu ekipu prati glas da mogu neprekidno satima svirati. U prvom redu je i najpoznatiji maratonac ovih prostora Drago Miličić-Pacov. Došao je malo na koncert i subotnju gužvu sa suprugom. Kaže da je zauzet i vrlo zaposlen u radu sa sisačkom djecom u ovdašnjem atletskom klubu.

I NOĆ PRIJE  je za neke bila zabavna i naporna. Moj prijatelj Fleka je malo zaglavio u dobrom društvu i pivu koje je ostavilo tragove umora na njemu ove večeri. Željan je mekog kreveta i sna, ali mi sugerira da na razglasu ove noći miksa prava legenda i da to svakako trebam zabilježiti. U ogradom ograđenom borbenom kompletu moćnog razglasa stoji vlasnik Željko Pavlin koji je u karijeri ozvučavao koncerte mnogih glazbenika, a ono što je mene zainteresiralo je podatak da ga je Balaševićeva ekipa zvala da ozvuči jedan veliki nastup kojeg je profesionalno odradio. Pavlin me upoznaje s čovjekom koji se nagnuo nad beskrajnim gumbima i podizačima aparature koja regulira zvuk i rasvjetu i koji je potpuno posvećen poslu ove večeri. On je Dragutin Smokrović – Smokva, član prvog i najuspješnijeg ex Yu country sastava iz Zagreba – Plava Trava Zaborava koja je nastala prije skoro 40 godina i koja je prodala nevjerojatnih pola milijuna nosača zvuka. Smokva je očito i dalje u tim vodama jer Picksiebner koje ozvučuje imaju elemente tog legendarnog benda kojeg bi Ameri zvali Blue Grass Oblivion.

PO ČELIČNIM ŠIPKAMA koje tvore riječ Sisak penju se djeca. Na travnatoj površini postavljene su klupe i stolovi i bačve koje služe kao minijaturni šankovi. Sve je prepuno ljudi. Dobra energija se osjeća sa svih strana. Ljudi piju pivo koje se može kupiti na drvenim štandovima, a kako se radi o pivskom festivalu, male pivovare su došle na svoje. U ponudi je i svijetlo, crno, crveno, jako, slabije, jače pivo… što god poželite. Zrakom mirišu i friško pečene kobasice. I ovdašnja gradonačelnica Kristina Ikić Baniček je bila dio velikog reda koji čeka na ubacivanje slasnih mesnih kalorija u želudac iz postavljenih pomičnih i mobilnih pečenjara. I središte grada je puno ljudi koji sjede na terasama kafića. U ovo kovid vrijeme sve je po kovid standardima. I mala pečenjara preko puta gimnazije je u punom pogonu. Gladnih usta željnih hamburgera je puno. Ispred same gimnazije je more mladih. Oni su u svom svijetu. Ima ih puno, imaju svu infastrukturu za dobru zabavu: glazbu i mladost u žilama. Žera iz Crvene jabuke je u jednoj pjesmi zapjevao: Volim rane jeseni i kad me ljubiš poslije puno vina. Ja se slažem sa Žerom. Samo bi kraj prepravio – nakon puno piva.

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here