Jesen stiže, dunjo moja !

Evo me na jesenjem suncu u mom vrtu. Nemam pojma kaže li se jesenjem ili jesenskom suncu, ali nije to jako važno. Već sam 8 mjeseci kod kuće. U stvari, radim od kuće. Zapravo, sad čak ni ne radim jer sam na odmoru kojeg stvarno nisam zaslužio. U firmi su mi rekli da moram potrošiti sve moje slobodne dane prije nego me otpuste. Pošto imam još 56 dana, ostajem kod kuće na odmoru do kraja godine. Plaća ide, a ja se debljam. Onda im vratim službeni laptop, telefon i cipele i postanem slobodan čovjek. Nakon 40 godina igranja s avionima, sve je gotovo. Moj sin me  u firmi zamijenio. Tako će u telefonskom imeniku ostati ime „Jozic“. On je poznat kao “Jozic 2.0”. Baš sam sretan da je i on postao dobar inženjer. No, to sve baš nema puno veze s jeseni. Dakle, jesen počinje upravo danas. Astronomi i geografi taj dan zovu “ravnodnevnica” ili “ekvinocij”. Barem tako nas je učio jedan drug Stojković iz glinske osnovne škole. To je dan kad su dan i noć jednako dugi. Od toga dana postaju noći duže od dana. Tako to ide  do početka zime u prosincu kada dolazi najkraći dan. Taj dan se zove zimski solsticij. Dakle, 6 mjeseci kasnije je obratno. Onda dolazi najduži dan koji se zove ljetni solsticij. Eto, u godini imamo dva ekvinocija i dva solsticija.

Ova jesen će biti zanimljiva jer će se dogoditi svašta. Saznat ćemo kako će se odvijati ta pandemija korone. Izgleda da puno ljudi obolijeva ali se manje umire. Doktori su ipak skužili tu bolest pa će biti bolje. Zato se uzdam u Alemku. Alemka će nas spasiti. Dakle, za spas treba maska, pranje ruku i ponekad ušmrknuti malo slane otopine jer Alemka kaže da Covid-19 ne voli sol. Neću puno o Alemki jer sam je pitao za spoj na LinkedInn. Odbit će me ako bude mislila da sam neozbiljan.

Osim situacije sa koronom, još par stvari. Na primjer, u knjižnici u Glini se mogu posuditi moje knjige. Napisao sam četiri knjige i u knjižnici imaju po četiri knjige od svake. Zovu se : „Ja, Marijan Jozić“; „2016.“; „Sto priča od Jozića“ i najnovija „Korona kronika“. U knjizi „Sto priča od Jozića“ ima stvarno 100 priča ali neki moji prijatelji kažu da su slova premalena pa stariji ljudi malo teže čitaju. Morat ću napraviti drugo izdanje s većim slovima za ljudi starije od 50 godina.

Slijedeća stvar ove jeseni su američki izbori. Zanima me koga će Amerikanci izabrati: onog senilnog Joe Bidena ili Trumpa. Joe Biden je toliko ishlapio da uopće ne zna da li postoji. Trebalo bi ga poslati doktoru Strižaku na liječenje. Ali,  njemu nema lijeka ali mu se može povećati kvaliteta života. Nezamislivo je da bi ga Ameri mogli izabrati. No, svašta se događa. Jednom su u Indoneziji izabrali predsjednika koji je bio slijep. Takvi ljudi budu u stvari, pijuni nekog drugog iza kulisa. Ako Ameri izaberu Bidena, onda nisu bolje ni zaslužili. Šteta što ćemo onda i mi ispaštati jer će opet biti lokalnih ratova negdje u svijetu. Američki demokrati vole vodit ratove jer onda svi ti njihovi političari dobiju puno love ispod stola od proizvođača oružja. Ako Trump pobjedi, onda neće biti ratovanja ali će Ameri postati još veća ekonomska sila.

Sreća što u Bijeloj kući imamo nasu puncku s Balkana koja se zove Melanija. Može se dogoditi da ona kaže kakvu dobru riječ o nama pa da nam Trump pošalje par milijardi dolara. Bilo bi dobro, ali sa Slovencima se nikad ne zna. Moj djed je bio Slovenac, djed Jesenek (opet smo se približili jeseni.. Jesenek), no ja Slovence ne volim jer su me kaznili 200 eura jer nisam zalijepio vinjetu. To tim slovenskim policijskim kurvama nikad neću oprostiti. U PM.

 

Da se emocije ne otmu kontroli, nešto drugo. Zbog korone nema putovanja. Baš sam se zaželio pečenih kestena. Toga ovdje u Holandiji nema. Barem nisam otkrio gdje se mogu kupiti. A i da ih ima, bili bi skupi. Znao sam doći u Hrvatsku pa se svake jeseni najesti pečenih kestena kojih je bilo svugdje. Isto tako,  bilo je dobrih kuhanih kestena koji su se mogli kupiti u slastičarnici. Onaj kesten pire sa šlagom je za prste polizati. Moja pokojna baka je znala ispeći kestene u nekoj ranjgli s rupama. Onda ih je onako vruće stavila na stol pa smo mi djeca sjedili, čistili ih i jeli. Nadam se da takvih tradicija još ima.

Još jedna tradicija. U jesen se spremaju drva za zimu. Sad se to ne zove drvo nego biomasa. Sjećam se da se skoro cijelu jesen čuju oni zvukovi piljenja drva. Mi smo znali dobiti kamion drva. To se onda iskipa pred kuću, sve se odnese i poslaže u vrt. Nakon toga dođe pilar da ispili sva ta drva pa se onda sve treba poslagati u drvarnicu. Cijepanje drva je onda skoro svaki tjedan glavna rekreacija. Ovdje u Holandiji toga nema jer svi imamo plin. Taj plin će nam za 10 godina zatvoriti ovi posrani i popišani holandski političari koji su ga proglasili nečistim. U isto vrijeme, u Njemačkoj svuda uvode plin jer ga Švabe smatraju čistim gorivom. Tko je onda glup? Mi Holandezi koji imamo 24 termocentrale na ugljen i zatvaramo plin ili Švabe koji grade centrale na plin i zatvaraju ugljen.  Imam osjećaj da su političari u svim zemljama velik glupani koji se samo hoće obogatiti (čitaj uhljebiti) s lovom koju dobiju ispod stola od industrije. Da se vratim drvima iliti bio masi. Evo, moj susjed je kupio tri kubika drva za kamin. To ovdje dovezu u papirnatoj kutiji. Sve je nacijepano i priređeno za upotrebu u kaminu. Prilažem i sliku ta tri kubika drvene mase. I ja imam kamin ali nisam ga ložio već 10 godina. Moja bolja polovica to ne voli jer se boji da bi se zadimila soba. Tako da imam kamin koji me  koštao 4000 eura, a naložio sam ga samo tri puta: prvi put, zadnji put i nikad više.

Ali, jesen je lijepa i budi mnoge osjećaje. Za kraj, evo malo  stihova:

Jesen stiže, dunjo moja,

Ne mirise više cviće,

Zumbul, lale, jorgovani

Pa i ti me iznevjeri, dunjo moja,

Otišla si, slavuj šuti, lišće žuti

Da li znaš bar kako patim,

Kad se sjetim jorgovana ,  ljubičica i jasmina…

 

By Marijan Jozić

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here