Hladnokrvnjak i bijes

Autor: Marjan Gašljević

Skoro je tjedan dana kako se hrvatska javnost intenzivno bavi, ili bolje kazano, hrvatski mediji okupiraju javnost, uhićenjima desetak, hajde kažimo, viđenih što poslovnjaka što političara. Međutim, na žalost, dio političke vrhuške pd svaku cjenu pokušava skrenuti pozornost sa srži problema – korupcije. Da bi, dakle, skrenuli pozornost javnosti s notorne činjennice da je dio političke i poslovne hrvatske elite ogrezao u korupciju i lopovluk krenule su sasvim neke druge, i ako ne nevažne, priče.

Nekoliko dana, dakle, prije uhićenja osobe koje su bile „pod mjerama“ dobile su informaciju da im slijede uhićenja. Curnulo je odnekud tako da je bilo vremena da se čak i mobiteli bacaju u Savu. Kako ta elita uživa samo u najboljim stvarima tako su i mobiteli „najbolji“, otporni na vodu pa se iz okupanih mobitela moglo nešto i „izvući“.

Već je i kišnim glistama u Hrvatskoj jasno da kod svih „krupnih“ slučajeva iscure informacije o mjerama nešto prije uhićenja ali dovoljno da se nešto i sakrije. Najbolje je da nikada do sada „krtica“ nije nađena a kamo li odgovarala za počinjenu štetu. Namjerno ne spominjem kazneno dijelo odavanja službene tajne jer je vrlo upitno, što je apsolutno jasno posebno poslije ovog slućaja, da je jako upitno i dvojbeno tko je sve znao ili morao znati o činjenici „mjera“.

Uvaženi predsjednik Kluba zastupnika vladajučih Bačić je upravo i u ovom slučaju naglasio kako je najvažnije otkriti „krticu“ a eventualnu korupciju, mito i ostale kriminalne radnje staviti u drugi plan što je za one koji znaju kako funkcionira sustav takozvane javne nabave potpuno jasno i logično. Koliko li smo i u javnosti vidjeli „poštenih“ javnih natječaja u kojima svaki laik može pročitati komu je uspjeh u natječaju namijenjen. A kako li tek funkcionira tzv „bagatelna nabava“ za koju, praktički,  nadzor i ne postoji.

Javnost je, svakako, najviše zainteresirana što im rade prvi ljudi vlasti. Oni su mjerilo svega u Hrvatskoj pa su se, oko ovog slučaja „zakvačili“ upravo Predsjednik i Premijer. Svaki priča svoju dijametralno suprotnu priču od onig drugog. Naravno, tu priču slijede i njihovi paževi. Ta tko je zaboravio koliko su se Plenkovićevi paževi napinjali upasti u kadar s Kninskom Kraljicom dok je bila njegova miljenica. Sada, samo par mjeseci poslije, jedva da će neki od njih priznati da ju je ikada vidio a kamo li nešto više. Naravno, i Sanader koji ih je većinu stvorio i kojem su ljubili „zemlju po kojoj hoda“ im je skroz na skroz nepoznat. I sve tako za debelu, debelu knjižurinu.

I tako zakvačiše se Hrvatski hladnokrvnjak i Bijes. Oba pravnici, oba pravo tumače suprotno. Na tom tragu povela se i Hrvatska stručna javnost. Sve doktori i profesori prava a svako „tuče“ svoju priču dijametralno suprotnu od onog drugog.

U nekim banalnim situacijama kada su me inspektori „derali“ radi nekih sitnica obično bi to deranje tumačili „nepoznavanje tog propisa (donijetog dan-dva prije) ne oslobađa Vas odgovornosti.“ Jebiga, kako ja obični polupismeni laik mogu nešto znati i primjeniti kada najveći stručnjaci prava ne mogu istovjetno protumačiti niti najbanalniju dvojbu. Tko, dakle, treba znati i u kojem trenutku da je neka osoba pod mjerama? Treba li to znati Premijer i Predsjednik kojima redovito organi zaduženi za državnu sigurnost podnose izvješća?

Zamislimo, recimo slijedeću vrlo moguću situaciju: Predsjednik je pozvan u državnički posjet Njemačkoj. Ti posjeti, pored razmjene političkih promišljanja, uvelike imaju zadaću i razvoja gospodarske suradnje. I povede, tako, u gospodarskom izaslanstvu Milanović Predsjednika uprave JANAF-a kao strateške hrvatske firme. Izdogovaraju se oni oko „Sjevernog toka“ i ostalih „tokova“ i zadovoljni slijeći na „Tuđmana“ a ono murija hop, slanči Kovačevića, ili ti, uhiti ga. Što bi rekao Steinmeier? Merkelica? Charles Michel bi se, onako, prijateljski nasmijao. Da li je, radi ravnoteže priče, Plenković vodeći izaslanstva uvijek u njima imao „čiste“ ljude?

Ma, na koncu, briga me da li je Milanović ili Plenković u pravu što se tiče priče tko što mora znati. Oni, što se toga tiče, nek se jebu o svom trošku. Mene zanima tko je opljačkao Hrvatsku državu i Narod. Kada će neki od lopova bar dio opljačkanog vratiti vlasnicima i dočekati pravorijek.

Evo upravo Premijer kaže da tijela progona rade sve po zakonu. Vjerujem. Kako onda nitko do sada nije zbog korupcije i raznih načina izvlačenja novca iz proračuna kažnjen i nije vratio ni lipe. Kako frizirani natječaji  prolaze? Kako negativna izvešća Državne revizije „umiru“ u arhivima? Kako? Kako?

I tako i dalje slušamo, odmah početku obraćanja „svom Narodu“, i Hladnokrvnjaka i Bijesa kako napinju svoj napuhani ego a kada će lopine u zatvor to nije njihovo. To je stvar „trećeg stupa“. Naravno, treći stup nemojte tražiti u pričama I.B. Mažuranić a niti u Poljoprivrednom vjesniku.

Usput, biti bijesan nadilazi ljutnju a ne odnosi se na zdravstveno stanje. Tek toliko poštovani Premijeru.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here