Petrinja je napadnuta prije početka Domovinskog rata: Prošlo je 30 godina- 27/28. rujna 1990. pobunjeni Srbi oružjem protiv mlade hrvatske policije

Novinar: Antun Petračić

Agresorski, napadački, pobunjenički, mrzilački, otvoreni rat protiv hrvatske Petrinje i  vjekovne Banovine, a  slijedom toga i protiv demokratske, samostalne i  neovisne Republike  Hrvatske, stvarno je počeo  u Petrinji već u noći  s četvrtka na petak 27/28. rujna 1990.

Sjećanje na to (pred)ratno vrijeme prije 30 godina, u sklopu  rujanskih  Dana sjećanja i uoči sv. Mihovila, zaštitnika policije, u organizaciji Koordinacije udruga iz Domovinskog rata Petrinje i Grada Petrinje  obilježeno je danas na istom mjestu Mažuranićeve ulice,  ispred policijske postaje i spomen-ploče, obilježja poginulim i umrlim braniteljima pripadnicima ove postaje, čija su imena pročitana i stavljene  svijeće. Tu je molitvu predvodio, a  kasnije u župnoj crkvi sv. Lovre misu zadušnicu služio i propovijedao don Ivo Borić, kapelan-duhovnik Policijske uprave SMŽ .

Uz to, u glazbenom paviljonu Strossmayerovog šetališta prijepodne je postavljena i izložba ratnih fotografija stradanja Petrinje i okolice  te  obrane policajaca i pripadnika postrojbi naše vojske.

U Mažuranićevoj ulici sudionicima  spomen skupa  obratio se gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović: kazao je   kako  Petrinja trajno pamti i sjeća se ovakvih događaja i  neće ih nikada  zaboraviti, podsjetio je da  je iz hrvatske policije niknula hrvatska vojska i pozvao kritičare „bavimo se projektima i razvojem grada, a ne politikanstvom“.

Uz 30- godišnjicu pobune Srba ispred policijske postaje Petrinja danas je kronološki opisan taj  početak rata u Petrinji i protiv  Hrvatske čak godinu dana prije  krvavog rujna 1991. – razaranja našeg grada, stradavanja branitelja i civila, protjerivanja i okupacije…

Minuta šutnje za poginule pripadnike ratne policijske postaje Petrinja: ĐURO LOVREKOVIĆ, IVICA BUGARIN, ĐURO HORVAT, MATO HORVAT, IVICA MRAZOVAC, BORIS MEDVED, ANDRIJA ROKIĆ, DARKO ĆORAK, BRANKO MAREKOVIĆ, IVAN PALAIĆ, MARIJAN HORVATINEC, IVAN MLAĐENOVIĆ, ZDRAVKO MARINOVIĆ i JOSO GALIJAN te za sve poginule i nestale pripadnike MUP i hrvatske branitelje.  Laka im zemlja Hrvatska!

U Domovinskom ratu poginulo je 762 pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova, 27 ih je nestalo i više od 3.500 ranjenih.

Danas obilježavamo 30 godina od napada na policijsku postaju Petrinja.

U noći 27. rujna 1990. oko 21 sat i 30 minuta kod „Finela“ u Mošćenici izvršen je oružani prepad na tri policijska vozila koja su u Sisak  prevozila dugo i kratko naoružanje pričuvnog sastava policije iz Petrinje. Teroristička skupina (oko 20 pripadnika radikalnog krila SDS-a), koja je izvršila oružani prepad, prethodno je inscenirala prometnu nesreću. U trenutku zaustavljanja pred policijsku kolonu izašao je Branko Polimac (tada predsjednik petrinjskog SDS-a) i zahtijevao na mu se preda naoružanje. Nakon prijetnje zapovjednika Martina Stašćika da će naoružanje pripremljenim eksplozivom dići u zrak, teroristi su dopustili da se isto vrati u skladište policijske postaje Petrinja. Unatoč dogovoru (Stašćik – Polimac) aktivnosti terorista nisu prestale već su se nastavile. Tako je grupa oko 02 sata i 30 minuta upala u Centar za zaštitu od požara i aktiviranjem sirena uputila poziv pripadnicima SDS-a na okupljanje ispred policijske postaje Petrinja. Velikosrpska provokacija pretvorila se 28. rujna u oružani ustanak. Do jutra su iz okolnih mjesta s 20-ak autobusa dovezeni aktivisti SDS-a koji su se okupili ispred policijske zgrade. Na raskršću u Mažuranićevoj ulici poprečno je parkiran kamion natovaren ciglom koji je blokirao ulicu za promet. Dok su se pred policijskom postajom obavljali pregovori, na ulazu u Petrinju oko 11.00 sati okupljeni u Brestu čekali su pripadnici specijalne policije iz Lučkog, predvođeni zapovjednikom Markom Lukićem.

Nakon demonstriranja sile i dobro poznatih uzvika „Ovo je Srbija“, dio je Srba provalio u policijsko dvorište i to izravno na garažna vrata broj 8. koja su se koristila za skladištenje naoružanja, što su demonstranti točno znali. Međutim, na njihovo iznenađenje traženog naoružanja nije bilo, jer je prema zapovijedi Martina Stašćika na povratku u policijsku stanicu ostalo u parkirnim vozilima spremno za transport. Pobunjena srpska masa uzela je nešto osobnog oružja koje se nalazilo u skladištu broj 8. i povukli su se na ulicu ispred postaje, gdje su kamenjem gađali ploču policijske postaje, jer je na sebi imala hrvatski grb kao i policajce koji su bili u osiguranju postaje. Naposljetku intervencijom zapovjednika Stašćika dio oružja im je oduzet.

Ovaj nemili događaj  prvi je otvoreni oružani napad, teroristički čin protiv legalnih institucija Republike Hrvatske, napad na ustavnopravni poredak od proglašenja samostalnosti.

Nije se ovdje radilo o događanju naroda, već o pomno osmišljenoj i planiranoj terorističkoj akciji usmjerenoj protiv Republike Hrvatske, koja je trebala biti prikrivena demonstracijama za tobožnje očuvanje Jugoslavije, koja uzgred rečeno, nije ni spomenuta.

Demonstranti su te kritične zgode napali ekipu tadašnje Televizije Zagreb Mihajla Gajdeka i Zdravka Strižića. Nakon što su pretučeni, demonstranti su im oduzeli kameru i drugu opremu te oštetili vozilo.

Pred postajom su zapalili moped kojim se dovezao Borislav Bešlić.

Budući se demonstranti nisu razilazili ni nakon više poziva policije, ojačane policajcima iz Siska, uslijedila je intervencija te rastjerivanje mase ispaljivanjem suzavca od strane u međuvremenu pridošlih specijalnih policijskih snaga i pripadnika Prvog hrvatskog redarstvenika iz Zagreba pod vodstvom generala Marka Lukića. Dio demonstranata je preskočio ogradu i pobjegao u krug tadašnje kasarne JNA, a drugi su se razišli. Dio njih je otišao u tadašnju kasarnu JNA „Vasilj Gačeša“ gdje su tobože tražili zaštitu.

Posebice je za istaknuti da je pred postajom ranjen JOSIP BOŽIČEVIĆ, pripadnik Prvog hrvatskog redarstvenika

Od ovog dana u petrinjskoj postaji ostaje raditi dvadesetak policajaca iz Prvog hrvatskog redarstvenika.

Daljnjim aktivnostima policije utvrđeni su akteri ovih događanja te su lišeni slobode Ljuban Lončarević, tadašnji načelnik petrinjske policije zbog otvorene suradnje sa kvislinškim vlastima, Adam Kalambura, sekretar Komiteta SK i drugi akteri, dok se nije uspjelo lišiti slobode Borislava Mikelića, Radovana Maljkovića i drugih koji su radili na oživotvorenju projekta Velike Srbije.

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here