Razularena masa nas je cipelarila, a spas smo pronašli skokom preko visoke ograde

Autor:Miroslav Šantek

VELIKA DIZALICA DOMINIRA iznad nekadašnje kasarne JNA “Šamarica”. Ovo zdanje smješteno u samom središtu Petrinje je početkom Domovinskog rata bilo prepuno naoružanja, od puščanih cijevi do tenkova smještenih odmah preko puta na “Bikani”.Iz tog prostora je razarana Petrinja, a i gađana zgrada Policijske stanice, tik preko puta kasarne. Danas više nema opasnosti od pucnjave i rata, a zgrade više nemaju ni krova. Ovdje se upravo gradi Veteranski centar – mjesto koje će uvelike poboljšati kvalitetu života u Petrinji, a i policijska zgrada preko puta je promijenila izgled; nedavno je na njoj završena energetska obnova. Ovog ponedjeljka, 28. rujna 2020. na cesti ispred policijske postaje stoji dvoje ljudi koji su prije trideset godina ovdje dobili teške batine i jedva izvukli živu glavu, a danas ih snimaju televizijske kamere. Današnji novinari rade priču o njihovim kolegama Zdravku Strižiću Strigi (75) i Mihajlu Gajdeku (70) iz Siska.

Mihajlo Gajdek i Zdravko Strižić ispred PP Petrinja

STRIŽIĆ I GAJDEK su bili novinari Vjesnika Željezare Sisak. Tog 28.rujna 1990. bilo im je čudno da dosta radnika iz petrinjskog kraja nisu došli na posao i da se u Petrinji nešto događa. Sjeli su u “Stojadina” i odvezli se u Petrinju, gdje su naišli na blokadu od šlepera mase ljudi koja je blokirala promet na spoju Turkulinove ulice i današnje Duge ulice, u neposrednoj blizini kasarne i policijske stanice. Izašli su iz automobila, Strigo s magnetoskopom, a Gajdek s kamerom i odmah se našli opkoljeni masom Srba koji su stajali na tom mjestu. Vidjeli su da se nešto dogodilo pošto su na podu bile čahure koje su snimlii. A onda je nastala gadna situacija.Strigo nam je ispričao cijelu situaciju:

Današnji novinari snimaju prilog o ovom dvojcu koji je nastradao na ovom mjestu na radnom zadatku 1990.

” Kad su vidjeli da smo novinari, pitali su nas, čiji smo, a mi smo rekli, naši. A onda su nas počeli tući. Srušili su nas na pod i cipelarili. Masa ljudi nas je opkolila i sreća je u toj nesreći da je u tom metežu preko nas pao jedan njihov, prosvjednik koji je imao pištolj za pasom koji mu je u tom metežu ispao, a ostali kad su to vidjeli počeli su i njega mlatiti svom silinom. U tom trenutku smo uspjeli ustati i protrčati do obližnje policijske stanice, preskočili smo ogradu i ušli u zgradu, gdje su nam onako razbijene i krvave, policajci pružili prvu pomoć. Atmosfera je bila jeziva. Ispred stanice tisuće ljudi traži oružje, viče:Ovo je Srbija i baca kamenje po zgradi. Preko puta je kasarna puna naoružanih vojnika koji su nas bez problema mogli sve pobiti i odlučili smo pobjeći preko visoke ograde stražnjeg dijela policijske postaje, u tom činu su nam pomogli policajci, a preskočili smo u sigurnost privatnog dvorišta, našeg kolege Antuna Petračića Tote, petrinjskog novinara, a danas novinara PS portala.

Isječak iz novina na kojem se vidi scena kako razularena masa cipelari dvojicu novinara

Vlasnik obližnjeg kafića “Stari krovovi” , Vlado Galijan nas je primio, sakrio u sigurnost, bio je to vro spretan i poduzetan čovjek koji je našeg “Stojadina” kojemu su bile probušene sve gume uspio osposobiti i osigurao nam siguran prolaz prema Sisku. Kako smo bili dopisnici Hrvatske televizije, odmah su nas pozvali u Zagreb i sa “šljivama na očima” nas pustili direktno u eter da ispričamo priču o tome štose dogodilo. Naša oprema nam je nakon nekog vremena vraćena. Neki čovjek je donio kameru u neupotrebljivom stanju jer su pajserom pokušavali izvući kazetu iz nje. Naše su rane zarasle, mi smo se oporavili, ali nikada nećemo zaboraviti taj 28. rujan 1990. u Petrinji.

Susret nakon 30 godina:Mihajlo Gajdek, Antun Petračić Toto, Vlado Galijan i Zdravko Strižić

SJEDIMO NA TERASI tog kafića u društvu Vlade Galijana i Antuna Petračića Tota i pijemo kavu. Naši kolege su snimili prilog o ovoj dvojici hrabrih novinara sa samog početka tek stvorene Hrvatske države. Bio je to dan kad su se dogodili nemiri u Petrinji. Razularena masa ljudi srpske nacionalnosti  je htjela uzeti naoružanje rezervnog sastava policije, a dijelom su u tom naumu i uspjeli. Provalili su u skladište i uzeli dio oružja.Bio je to dan kad je u Petrinju stigla i specijalna policija i sukobila se i rastjerala prosvjednike. Te nemile scene su obišle svijet i donijele neizvjesnost i nemir na petrinjske ulice u idućim mjesecima koji će rezultirati krvavim  sukobima i ratom koji će se dogoditi 1991.  I taj novinarski poziv zna biti jako opasan. Ali to su ljudi koji su spremni i na ovakve ekstremno opasne situacije.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here