Nešto se stegne u grlu: Jelka više nikada neće vidjeti svoju majku Janu

Autor:Miroslav Šantek

OD RATA NEMA VEĆEG ZLA. NEMA.

Mario Lovreković – Lovra je u jednoj svojoj priči na PS portalu o proživljenim trenucima u ratu 1991. u Petrinji zapisao:Od rata nema većeg zla. Nema. Tada ljudsko biće odaje svoje najgore i najtamnije karakteristike. Ubiti bližnjega kao da je nepoznata zvijer, mučiti ga, sakatiti, nema tu ljudskosti. I bilo bi doista teško i bolesno ne složiti se s njegovim razmišljanjem.

Prekrasan i zaboravljen kraj uz rijeku Glinu i Kupu. Nevjerojatno je da su se u ovoj prirodnoj ljepoti dogodili strašni zločini.

PITOMI KRAJEVI MOG ZAVIČAJA

Kamion ispred mene se lijeno vuče kroz zavoje na Državnoj cesti D37 kroz selo Gora. Magla se uzdiže na vrhovima brda koja okružuju ovaj kraj, a na ulazu u selo Graberje skrećem desno i vozim se pored nekad gusto načičkanih minskih polja koje putnika uvode u selo Glinska Poljana. Pogled se širi na polja i brda koja dodiruju rijeku Glinu i Kupu u blizini, a mir i tišina plove ovim krajem. Lijep je ovo komad Hrvatske. I zaboravljen. Razni ministri i političari višeg ranga se ponekad pojave u ovom kraju i obiđu sela na dane kada se ovdašnji stanovnici sjećaju tužnih ratnih stradanja i nedaća, obećaju da će oni popraviti stvari, život i standard ovdašnjih ljudi, zapale svijeće, mediji ih snime, okrenu se i odu do iduće godine. A ovdje je život poprilično stao.Prije prvih kuća Glinske Poljane iz čijih dvorišta se čuje žamor domaćina koji obavljaju jutarnje poslove, na livadama pasu krave. Dvjestotinjak, u većini starijih ljudi koji su ostali u ovim selima: Glinska Poljana, Slana i Vratečko žive od poljoprivrede i penzija. Ovdje nema nikakve zabave i društvenog života. Nema kafića, a ni društvenog doma. Ali ima sjećanja i patnje na stravične događaje koji su se ovdje dogodili.

Predsjednik Gradskog vijeća Grada Petrinje Nenad Radošević je u ime Grada Petrinje položio vijenac i zapalio svijeću

GOLUBICA UZ CESTU

Spomenik masovne grobnice u obliku stilizirane golubice se nalazi pored ceste i ulaza u selo. Okružen je malim šumarkom i livadom, postavljen 2010. i svake godine u rujnu, ovdje se dođu pokloniti žrtvama ubijenim u Domovinskom ratu 1991. mnoga izaslanstva Udruga proisteklih iz Domovinskog rata Grada Petrinje, gradske uprave, političara i građana. Tako je bilo i ovaj put i ovim događajem je završena manifestacija Petrinjski Dani sjećanja, a služena je i sveta misa u crkvi u Gori.

Svakog rujna kod spomen obilježja u Glinskoj Poljani u sklopu Dana sjećanja polože se vijenci i zapale svijeće za 17 žrtava ovog kraja

A priča je užasna. Čak 17 starijih stanovnika koji su se u tu ratnu jesen 1991. vratile svojim kućama zbog blaga, životinja koje je trebalo nahraniti, a i zbog pomisli da njihovi susjedi Srbi s kojima su živjeli cijeli život u miru će im pomoći i neće ih dirati. Nažalost, ovdje je izvršen nezapamćen pokolj ciivila koji su zvjerski ubijeni u svojim domovima i dvorištima od strane srpskih pobunjeničkih snaga koje su okupirale Glinsku Poljanu, a ubojice ni dan danas nisu pronađene, a kamoli kažnjene. Tijela žrtava su ekshumirana od 1997. do 2000. godine.

Don Paško Glasnović je svećenik iz ovih krajeva

JELKA VIŠE NIKADA NEĆE VIDJETI SVOJU MAJKU JANU

Priča koja izaziva jezu i tugu. Cestom iz Glinske Poljane prema ovom spomeniku dolazi starija žena. Potpomaže se štapom dok hoda, u rukama joj je jedna velika svijeća. I suze u očima. Zove se Jelka Vidović. Ima 73 godine i udana je u selu Križ Hrastovački, a u Glinskim Poljanama je rođena i ovdje joj još uvijek živi brat s obitelji. Jelku prati tuga koju ne može zaustaviti i zaboraviti već skoro 30 godina. Ovdje su joj ubili majku Janu na vrlo brutalan i svirep način.

Jelka Vidović

“Mama se sa skupinom ljudi 1991. vratila u Glinsku Poljanu. Prešli su Kupu i morali su pustiti blago iz štala i sačuvati imanje. Zvala se Jelka i tada je imala 61 godinu. I ostali ljudi koji su se vratili kući su bili stariji ljudi koji nisu mislili da će ih netko dirati. Ali dogodila se tragedija. Moju majku su ubili u studenom 1991. Kad je bila ekshumacija nađena je zakopana s dvoje ljudi i stokom u dvorištu pred podrumom. Od njezinog tijela bila je lubanja polomljena, zgnječena, baš kao i tijelo. Tukli su je i vjerojatno kundakom ili nekim tvrdim predmetom ubili. Na sebi je imala one njene vunene čarape i vuneni zagrtač po kojoj smo ju prepoznali” – drhtećim glasom govori Jelka. Riječi su suvišne. Nešto se stegne u grlu.

 

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here