Dani sjećanja na žrtve Dječjeg logora u Sisku

Autor: Aleksandar Olujić

Bijelo je boja početka, sredine i kraja. Bijela ruža simbolizira nevinost, čistoću, ljepotu i nježnost, ali i toleranciju i humanost.

U Sisku su 2. i 3. listopada održani dani sjećanja na žrtve Dječjeg logora. Tim je povodom u petak navečer u Holandskoj kući održana promocija knjige Nataše Mataušić „Diana Budisavljević – prešućena heroina Drugog svjetskog rata” poslije čega je prikazan dugometražni film „Zaveštanje“ srpskog autora Ivana Jovića. Događanje je plod suradnje sisačke Gradske galerije Striegl i Srpskog narodnog vijeća.

Kada se hrvatska povjesničarka Nataša Mataušić prije dvadeset godina „susrela“ s Dianom Budisavljević vjerojatno nije slutila kako će joj ta fascinantna osoba odrediti budući život. Materijali što su ležali (namjerno) zaboravljeni i gurnuti pod tepih, počeli su pričati priču o hrabrosti i ustrajnosti jedne žene u vrijeme kada je zlo raširilo svoja krila nad ljudskim rodom, žene koja je odbila skrenuti pogled i koja umjesto da uživa u lagodnom životu odabire borbu za one najugroženije, najslabije. Na tom putu Dianu ništa nije moglo pokolebati, ni zatvorena vrata na koja je uporno kucala, niti otvorena protivljenja njenom radu. Zahvaljujući njoj i grupi odvažnih pomagača tisuće je mališana, ali i žena, spašeno  od sigurne smrti.

Nataša Mataušić

Djelo Diane Budisavljević bilo je decenijama zanemarivano, njena uloga u spašavanju djece iz logora je prešućivana dok su zasluge pripisivane komunistima. Njena kartoteka, kao jedan od ključnih dokumenata, oduzeta joj je odmah po svršetku rata da bi se istoj 90-tih godina izgubio svaki trag. Tim veća je stoga uloga Nataše Mataušić koja je, usprkos tome što nije mogla razgovarati s Dianom i drugim akterima tadašnjih događaja budući su svi oni u međuvremenu preminuli, upornim istraživanjem uspjela pronaći materijale koji su omogućili rekonstrukciju događanja. Jer, kako je predstavljajući knjigu istakao Milan Radanović iz Arhiva Srba u Hrvatskoj: „Iako je sačuvan veliki broj izvora istraživač ovakve teme je prisiljen da apsorbira ogromnu količinu arhivske građe i drugih izvora, ali pored toga neki važni izvori nisu sačuvani. Naravno riječ je o famoznoj kartoteci Diane Budisavljević,(…)  ali i nekim drugim izvorima za koje se zna da su postojali nije moguće ući u trag, riječ je prije svega o dokumentaciji Kamila Breslera…“, dodavši kako „tek pojavom ove knjige susreli smo se s brojnim činjenicama o kojima nismo imali saznanja“.

Knjiga „Diana Budisavljević – prešućena heroina Drugog svjetskog rata” priča potresnu priču o sudbini tisuća djece od koje su mnoga pomrla, ali isto tako priču o hrabrosti ljudi koji se nisu dali zastrašiti od ustaškog režima te priču o humanosti brojnih hrvatskih građana koji su udomili male patnike i time im spasili živote.

U nastavku večeri prikazan je dokumentarni film srpskog autora Ivana Jovića „Zaveštanje“. U 90 minuta filma autor je sažeo 450 sati materijala snimljenog tijekom četiri godine u kojima je razgovarao s 94-ero preživjelih djece s Kozare. Oni iznose svoja sjećanja o onome što se njima osobno događalo i što su preživjeli od hvatanja preko transporta i zatočenja do udomljenja i ponovnog susreta s vlastitim obiteljima. U filmu nema naracije, nema fotografija ni snimaka bilo kakvih događaja ili lokacija. Postoje samo riječi tih ljudi i njihova lica. Film je iznimno potresno svjedočanstvo koje je teško opisati.

„Onaj tko to nije doživio, ne zna se Bogu molit’“, riječi su jedne od preživjelih koje su mi dugo odzvanjale u glavi.

‘Zaveštanje’

Drugog dana obilježavanja, u subotu, je na Dječjem groblju u Sisku održan parastos i komemoracija za žrtve, djecu koja su u periodu od kolovoza 1942. do siječnja 1943. u Dječjem logoru pomrla od gladi i bolesti.

Ove se godine na komemoraciji okupio manji broj sudionika nego proteklih godina. Naime, mnogi koji inače redovito dolaze zbog epidemije koronavirusa nisu mogli doći. To se naročito odnosi na preživjele, koji su u poznim godinama, kao i na članove obitelji zatočenih, pogotovu one iz susjednih zemalja. Kao i prošlih godina komemoraciji su nazočili čelnik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac i sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček, kao i predstavnici veleposlanstva Srbije te ravnatelj Javne ustanove Spomen područja Jasenovac Ivo Pejaković i monahinje iz Manastira Jasenovac.

Komemoracija na Dječjem groblju u Sisku 2020.

Sisački paroh Veselin Ristić održao je parastos za pokoj svih stradalih duša, da bi potom Sofija Lalić, učenica 6. razreda OŠ ‘Josipa Jurja Strossmayera’ iz Zagreba, recitirala stihove pjesme „Tulipani“, Grigora Viteza.

„Ovdje nismo došli da nekome sudimo, nego da svjedočimo o strašnim događajima, kako se nikad i nigdje ne bi ponovili“, rekao je sisački paroh Veselin Ristić.

A zamjenica predsjednika SNV, Aneta Vladimirov istakla je kako „Sisak i danas ima snažne žene i muškarce koji se znaju nositi s težinom ovakvog mjesta, koji se znaju nositi s odgovornošću sjećanja i koji baštine ljude kakvi su učitelj Ante Dumbović, Diana Budisavljević i svi oni iz akcije Diana Budisavljević, za koje ne znamo niti kako se zovu ali znamo da su sudjelovali u spašavanju ratne siročadi“, dodavši da „jedino strašnije što možemo zamisliti od nečega što zovemo dječje groblje je dječje groblje na koje nitko ne dolazi, koje se izbjegava i kojeg se stidimo. Hvala zato svima koji dolaze na ovakva mjesta i što činite upravo suprotno.“

Komemoracija je okončana tako što je svaki sudionik na grobnicu položio jednu bijelu ružu.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here