Šelendić: I kad su ga maknuli iz nastave, ja sam svojim đacima i dalje čitala Ivu Andrića

Autor:Miroslav Šantek

U TOM MALOM bosanskom gradiću Travniku, tamo daleke 1892. na današnji dan, devetog listopada, rođen je Ivo Andrić – za mnoge koji se razumiju u ovu materiju književni genij, jedini pisac s ovih “naših” bivših prostora na kojima nam ne treba prevoditelj da bi se razumjeli i razgovarali, koji je dobio najviše što se može dobiti za svoj rad – Nobelovu nagradu za književnost koja mu je 1961. uručena u Stocholmu za njegov roman Na Drini ćuprija. Ivo Andrić, taj endemični pisac je umro 1975. i nije mogao ni u snu zamisliti da će pola stoljeća poslije milijuni ljudi na internetskim društvenim mrežama dijeliti njegove fotografije i citate i stavljati ga u isti rang sa citatima rock pjesnika Dylana, Springsteena, Štulića ili Balaševića…. Čini se da je Andrić danas u narodu življi nego ikad, a kako to oduvijek biva, političari sa puno strana ga svojataju u svoja kola, a tih nesretnih i tragičnih devedesetih godina stoljeća iza nas hrvatska književnost je njegovo postojanje uspješno ignorirala. Andrić je bio mrtav, a tek u zadnje vrijeme je ušao u srednjoškolsku lektiru djelom Prokleta avlija. Ali ima onih koji ga se nikad nisu, a ni pod kojim uvjetima ga se ni ne bi odrekli. Jedna od tih osoba živi u Petrinji.

GORDANA ŠELENDIĆ hoda središtem grada pod zaštitnom maskom. Na snazi je kovid vrijeme, nešto što je ustvari, teško opisati. Jedni vjeruju u tu priču, drugi ne, treći šute. Ova umirovljena profesorica književnosti je u ova neprirodna vremena kako političari to nazivaju “nove normale”, idealna podloga za ovaj obični jesenji petrinjski dan u kojem nitko ne razmišlja o Ivi Andriću. Kad je čula o čemu želim razgovarati, odmah je pristala. Stali smo u haustor i sklonili se od buke, a uz dim cigarete priča je sama krenula i mogla je trajati satima i danima.

DANAS IMAM puno godina, ali kad sam bila jako mlada, kad sam imala tek 15 godina ovaj grad je potpuno drugačije izgledao. Voljela sam ići u kino u kojem su se prikazivali super filmovi, a kino se zvalo Jedinstvo. Voljela sam i puno čitati knjige iz naše knjižnice i tu sam se srela s Ivom Andrićem koji je odmah ušao u moj život. Ivo je dobio Nobela za roman Na Drini ćuprija, a taj roman se duboko usadio u mene s porukom da su prave ljubavi nesretne i neostvarive –  u dijelu kad je prelijepa Fata, najljepša u kasabi skočila s mosta samo da se ne uda, a roman opisuje i gadne stvari – nabijanje na kolac, a kažu, da su doista u to vrijeme ti ljudi koji su to radili dobijali nagradu ako bi žrtva se dugo mučila. U filmu Banović Strahinja, Rade Šerbedžija glumi jednu od tih nesretnih žrtava, i po meni, da nikad ništa drugo nije odglumio u životu već samo tu scenu i to bi bilo veličanstveno. Na Drini ćuprija je doista genijalno djelo, roman koji svakako treba pročitati. Prije rata je bio obavezna lektira u I. razredu srednje škole, a početkom rata su ga jednostavno izbacili. Maknuli su Ivu nobelovca kao da nikad nije postojao, ali ja sam tada predavala književnost u progonstvu, devedeset, prve, druge, treće i dalje sam svojim đacima na nastavi čitala Ivu Andrića. Ja ga nisam htjela, a ni mogla izbaciti iz moje nastave. Ovi političari koji su ga maknuli, vjerojatno nisu ni znali da je Ivo bio iz franjevačke obitelji i da je započeo svoju spisateljsku priču na čistom hrvatskom jeziku. Sad su ga vratili s pripovijetkom Prokleta avlija koja jako dobro opisuje ovo naše globalno društvo i jako dobro paše u naše trenutne živote. Nema pisca koji je ljepše opisao povijest i patnju naroda pod turskim jarmom. Ivo je vrlo čitljiv i vrlo pitak. Lako uđe u vaš život, samo ako mu dopustite. Završila bi ovu priču o Andriću s njegovim citatom:Što ne boli nije život, što ne prolazi nije sreća. To sam govorila svim mojim đacima, mojoj djeci da zapamte te stihove. Zašto?  U životu kada im se dogodi trenutak sreće  da ga zapamte i zadrže u sjećanju i onda kad im bude loše u životu da se sjete tih stihova i neće im biti tako teško.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here