Otac Petar ispraćen je u rajska naselja

Autor:Miroslav Šantek

SISAČKO JUTRO. Magla se izdiže iz Kupe. Ne vidi se površina vode, a tek izlazeće sunce probija gustu zavjesu i osvjetljava Stari most. Subota je, deseti listopad godine gospodnje dvije tisuće i dvadesete. Na toplim zrakama sunca sjede jutarnji gosti terasa kafića u središtu grada, a u dvorištu jedne kuće u blizini Hotela Panonija i gradske tržnice, na raskršću puteva okupljaju se ljudi. Došli su u dvorište hrama sv. Petke na posljednji ispraćaj Siščanima omiljenog prote – Petra Olujića koji je umro u 85. godini života. Protojerej – stavrofor i dugogodišnji sisački paroh ostao je po dobrom zapamćen u srcima mnogih ljudi, bez obzira na vjeru i nacionalnost. Pogledaju li se objave i izrazi sućuti obitelji pokojnog Petra na društvenim mrežama, primjetljivo je da se radi o jako velikom broju ljudi koji su poznavali ovog čovjeka ili su čuli za njegova djela. No, kako svatko tko se rodi jednom mora i umrijeti, došao je i parohov čas da se preseli na onaj drugi svijet. Kažu, ispraćen je u vječna rajska naselja.

OMALENI JE TO BOŽJI HRAM. Jedna obična, malo veća građanska kuća s nekoliko manjih prostorija i jednom većom koja je pretvorena u sveti hram je prostor gdje je sisački paroh djelovao još od 1971. Ljudi pale karakteristične obojane svijeće na jednom mjestu u hodniku pri ulazu u hram, tu veliku sobu ukrašenu svetim slikama i oltarom. Nema ovdje klupa za sjediti. Ovaj mali prostor pruža i stvara vrlo intimnu atmosferu prilikom vjerskih obreda liturgije, a kako je upravo vrijeme koronavirusa, vjernici nose zaštitne mase na licima. U sredini sobe je lijes s tijelom pokojnog Petra oko kojeg vjernici zauzimaju prostor i pripremaju se za zaupokojnu liturgiju koju je predvodilo sveštenstvo Mitropolije zagrebačko – ljubljanske. Ovakav obred je za mene osobno bio potpuna novina. U suštini vrlo sličan katoličkom ali s drugim načinom vođenja liturgije ili kod katolika mise.Ovdje sveštenici cijelo vrijeme mole kroz pjesmu, a vjernici se povremeno prekriže.

U OVOJ MALOJ SOBI prepunoj svetih stvari sve izgleda vrlo prisno i svi ljudi ovdje izgledaju kao jedna obitelj. Nema ih puno. Tek dvadesetak, ali došli su se oprostiti od njihovog dugogodišnjeg paroha, vrlo bitnog dijela ove vjerske zajednice kojeg su ispratili na njegov put prema Bogu. Na kraju liturgije svi su napravili red oko lijesa i poljubili svetu knjigu i zauvijek se oprostili s ocem Petrom. Nakon liturgije čitala su se jevanđelja, a vjernici su sjeli u crkvenu blagovaonu i jeli koljivo, a pokop Petra Olujića se dogodio u 13 sati na sisačkom groblju Viktorovac. Jedan poznati Siščanin, rođeni Dalmatinac je zauvijek napustio svoj grad i ljude. I magla se podignula i toplo sunce je obasjalo grad. Život ide dalje sisačkim ulicama, ljudi hodaju, automobili prolaze. Samo bi Nick Cave, poznati pjevač čije se stvaralaštvo duboko vezuje u biblijske motive na njegov način rekao: One More Man Gone…

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here