Hodali smo po prvom snijegu na nasipu Petrinjčice. Kao nekad. U sumanut sat.

Autor:Miroslav Šantek

NA ZIDU KAFIĆA je bila naslikana umjetnička slika američkih nebodera. New York svijetli u noći stotinama prozora s visokih zgrada. Američki san. Batman skriven na krovu osluškuje treba li ikome njegova pomoć ili je sve u redu u tom gradu koji nikad ne spava. Petrinja i New York su na sličnim geografskim širinama. Samo što ovdje nema Batmana, nema ni visokih zgrada – najviše su ovdje stambene zgrade sagrađene pored ovog kafića na naselju Sajmište i dotiču tek do četvrtog, petog kata. Bez lifta i svjetlosnih ukrasa. Ali ima noć. Duboku. Tamnu.

TE NOĆI, duboko u mjesecu studenom godine gospodnje 2015. nitko od dobro raspoloženih gostiju pojma nije imao za prezimena Capak ili Beroš. Ni na kraj pameti im nije bilo da će za pet godina ti ljudi donijeti preporuke i zakone koji će zabraniti ovakvu vrstu zabave i noćnog života. I svijet se promijenio. Sve zbog jednog virusa. Ali tada, te studene noći, šank je bio pretrpan ljudima, konobarice su jedva stizale isporučiti narudžbe žednim ustima, a ljudi su pjevali i plesali uz živu glazbu. U kutu kafića smjestio se pop rock bend koji se zvao Besplatno piće. Bili su to lokalni, mladi dečki koji su se uhvatili instrumenata, naučili svirati, ušli u formu i krenuli zaraditi koju kunu po zadimljenim kafićima. Klasična rock spika.

I POKOJNI PROJA je te večeri bio na piću s društvom. Ovaj Petrinjac, vrlo poznati blues rock pjevač i glazbenik u susjednoj Srbiji se počeo sve više vraćati u rodnu Petrinju. Imao je i planove. Odraditi koju gažu, zaraditi nešto novca, a glavni cilj mu je bio brod. Svirati gitaru i pjevati u brodskom baru na nekom višemjesečnom putovanju svjetskim morima.Nažalost, nepunih pet godina od ove noći, u rujnu 2020. Dragan Prošić Proja će se zauvijek preseliti na onaj drugi svijet.

JESEN JE POLAKO prelazila u zimu. Vrijeme je to kad su noći uvijek duge, hladne i mračne. Popili smo puno piva. Sutradan iskašljavali ostake duhanskog dima iz pluća. A poslije “fajronta” tražili spasonosni put sigurnosti toplog doma i kreveta. A noć se promijenila. Postala je bijela. Padao je prvi snijeg. Bilježio je naše tragove na nasipu Petrinjčice u taj sumanuti sat. Baš kao nekad.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here