Dubravka Mandić na “Stazama ljubavi”

Autor:Miroslav Šantek

OKTOBAR JE, POČINJE SEZONA KIŠA, naslov tog prastarog hita iz bogatog repertoara pjevača Zdravka Čolića se savršeno uklapa u sliku ovih dana.Duga, uporna, hladna, depresivna kiša već danima natapa zemlju.Tmrurno, sivo nebo iznad sisačkog Naselja. Rijetki prolaznici ne znaju odgovor na moje pitanje u potrazi za adresom koju tražim. Ispred velike kamene crkve stoji žena i čita obavijest na vratima koja su odškrinuta. Pogled seže na toplu unutrašnjost ovog hrama obasjanog svijećama i nekoliko ljudi koji u svojim mislima sjede u tišini u klupama. Veliki toranj odvojen od crkve strši u nebo. A u neposrednoj blizini se naredao niz drvenih baraka. U dvorištu jedne od njih jedan čovjek se u blatu igra sa svojim psom. Iz dimnjaka kulja dim. Vinova loza je prekrila ulaz u kućicu koju tražim i čija vrata mi otvara jedna petrinjska pjesnikinja koja ima zanimljivu priču.

SJEDIMO ZA KUHINJSKIM STOLOM gusanom peći zatopljenog, urednog prostora prostrane kućice njene snahe u kojoj trenutno boravi Dubravka Mandić. Nekadašnja službenica petrinjskog Slavijatransa, danas sobarica u dalekom njemačkom gradu u kojeg se na posao ne može trenutno vratiti zbog pandemije koronavirusa. Nijemci su puno strožiji od Hrvata po pitanju korona mjera. Dubravki ostaje samo da čeka da se situacija smiri i sredi na bilo koji način jer ju baš kao i milijune ljudi ova nenormalna situacija počela i fizički i psihički nagrizati. Novo normalno ne vrijedi ni pišljiva boba. Ali protiv te depresije, samoće, tišine i beznađa ona se bori pisanjem stihova. Kaže da ima najveće blago u obliku njenog sina Vedrana, snahe Valentine i unuka Frana. Prije tridesetak godina, otkako je postala samohrana majka, rodila se u njoj ideja da počne pisati stihove i prozu i sve to uobliči u kratke priče za djecu. Godinama se taj materijal skupljao, a za nastanak tih samih priča, Dubravka kaže da dolaze iznenada, u vrlo kratkom vremenu, zabilježi ih na papir, formira i oblikuje i to je to. Tako je ove godine došlo do samoizdavanja zbirke njenih djela koje je odlučila pokloniti dječjim vrtiima Petrinje i Siska.

STAZAMA LJUBAVI JE mala knjižica koja je namijenjena za svu djecu – kaže Dubravka. Tiskala ju je u vlastitoj nakladi, a dio tiska je pomogao i Grad Petrinja. Dubravka se obratila gradonačelniku Darinku Dumboviću koji ju je saslušao i pomogao. Tiskana je ovog proljeća, ali zbog koronavirusa i uvjeta nije održana službena promocija koja čeka bolje dane. Pet knjiga je poklonila petrinjskim vrtićima, a istu stvar će učiniti i sa sisačkim vrtićima.Također, ostvarila je kontakt sa Željkom Maljevcem iz Novog Sisačkog Tjednika koji joj je omogućio objavljivanje njenih priča u tom jedinom tiskanom mediju na ovim prostorima. Dubravka je napisala sjećanje na hrvatsku braniteljicu Veru Jurčević, tekst o poznatom sportašu Branku Šubiću i Plesnom klubu Petrinia. Dubravka ih ne poznaje, ali je osjetila kao građanka Petrinje potrebu da tim ljudima koji pronose petrinjsko ime nadaleko posveti tekst. Ona kaže da samo dar koji je dobila širi dalje.

DUBRAVKA SPREMA I DRUGU KNJIGU. Ali ova neće skroz imati tako dječje, lijepe impresije. Koronavirus je učinio svoje. Promijenio je cijeli svijet. U pritvoru sobe počela je bilježiti misli kako svijet funkcionira u tom dobu. Tako nastaju nove priče. Prizori nisu nimalo lijepi. Vozila se u autobusu gdje su svi ljudi bez lica. Pokriveni zaštitnim maskama, a mladi sa slušalicama u ušima i očima prikovanim za ekrane mobilnih telefona. Sve joj to liči na zarobljen svijet. Svijet uhvaćen u mrežu. Zapetljan u nju. S ljudima koji dižu ruke u visinu. i žele samo jedno. Slobodu. Knjiga će se zvati “U mreži”.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here