Moj novi izvor osobnog dohotka

Obećao sam da ću vas malo upoznati s firmom SAE. SAE je kratica od Sociation of Automotive Engineers. Odmah je problem u riječi Automotive. To je izmislio neki Elmer Spery. On je spojio grčku riječ autos (sam) i latinsku motivus (gibanje). To bi značilo “samogibajući” objekti. Dakle, Udruga inženjera samogibajućih objekata. Malo komplicirano ali radi se o udruzi inženjera iz oblasti automobila, brodova, aviona i vlakova. Dakle, inženjeri koji izmišljaju te gibajuće stvari su se udružili u tu organizaciju koja je meni sad dala posao. Osnovana je u prošlom stoljeću – 1905. godine. U to doba bila je potreba da se inženjeri iz raznih oblasti udruže i smisle nove koncepte dizajna, standardiziraju što  je više moguće raznih uređaja i dijelova i jednostavno razmjenjuju iskustva.     Te prve godine predsjednik je bio neki Andrew Rijker, a njegov vice predsjednik  (potpredsjednik) je bio Henry Ford. Henry Ford je poznat po tome što je osnovao firmu Ford i osvojio svijet onim čuvenim Fordom Model T. Te godine je u društvu bilo 30 inženjera, a članarina je bila 10 dolara godišnje.

Godine 1916. SAE je brojao 1800 članova. Te godine su Udruga aeronautičkih inženjera, Udruga traktorskih inženjera i Udruga brodarskih inženjera pristupile SAE’u pa su počeli radovi na standardima za sve te industrije. Članovi SAE-a su bili Thomas Edison (pronalazač), Glenn Curtiss (firma Curtis Right), Glenn Martin (Martin Marietta), Elmer Spery (Spery Gyros) i Orville Wright (prvi avioni). Godine 1920  već je bilo 5.000 članova organizacije. Nakon te godine standardizacija u industriji postala je velika stvar. SAE standardi su primijenjeni u vojnoj i civilnoj industriji. Od tada se industrija ne može zamisliti bez standardizacije. Radilo se o šarafima i maticama ili o starter motorima, standardizacija je postala nezamjenjiv dio inženjerskog posla. Godine 1950. već je bilo 18.000 članova. Osim raznih standarda i standardizacije, nastale su i konferencije s ciljem da se surađuje i da se izmjenjuju iskustva. Na konferenciji 1960. godine tadašnji predsjednik je izjavio: “SAE standardi ne poznaju granice”. SAE standardi se upotrebljavaju u Japanu, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Australiji, Indiji, itd.

Godine 1980. broj članova narastao je na 35.000. Od tada su počeli izlaziti i časopisi  Engineering International, Aerospace Engineering i Off Highway Engineering. Članovi SAE-a dobivaju te časopise besplatno pa je to jedna od povlastica ako se čovjek učlani. Na listi sad već ima inženjera iz 65 zemalja. SAE’s je počeo organizirati treninge i seminare kojih ima oko 450 godišnje. Od godine 1990.  filijala je u Brazilu gdje ima 1500 članova organizacije. Osim Brazila, otvorene su filijale u Kini, Rusiji, Rumunjskoj i Egiptu. Za Europu se otvara filijala u Amsterdamu, a ja sam jedan od prva dva inženjera koji će tu raditi. Ove godine SAE u cijelom svijetu ima 128 000 članova, a u bazi podataka je više od 37 000 standarda.

E, baš sam sada nahvalio moju novu firmu. Još jedna anegdota. Imao sam šefa (stvarno jako dobrog inženjera) koji je svakih 5 godina promijenio odjel u našoj firmi. Svaki njegov odjel je onda bio najvažniji odjel u firmi. Ako se to godinama ponavlja, onda ljudi i pomisle da je taj odjel najvažniji. Toga se držim i ja. Sad je firma SAE najvažnija firma na svijetu. Svijet se ne može zamisliti bez SAE i bez standardizacije. Ako se netko poslije ovog članka želi učlaniti u najvažniju udrugu inženjera, samo se javite meni.

 

By Marijan Jozić

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here