Mala priča iz velikog trgovačkog centra

Autor: Marjan Gašljević

I dok bespomoćno svakodnevno pratimo rast broja novozaraženih u Hrvatskoj od korona virusa i, isto tako, brojke preminulih ali i onih s teškim kliničkim slikama politika nas uvjerava da je „sve pod kontrolom“.

Sve ovo vrijeme epidemije u Hrvatskoj izuzetno je teško prosječnom građaninu razlučiti u moru informacija što je točno ili bar približno točno a što je prazno nagađanje. Ma što mislili o Stožeru koji, kao, upravlja epidemijom, mora svakom biti jasno da netko, jednostavno, mora voditi aktivnosti oko borbe s epidemijom. Svojevremeno se je Premijer „kleo“ da se on u upravljanje aktivnostima oko epidemije ne „miješa“ da bi mu ipak ego prevagnuo  s „mene se jedinog pita“. Ma kako bilo i ma koliko se upirao da je „sve pod kontrolom“ jasno je da mnogo toga ne štima. I opet, u tako raštimanom vođenju, mora se nekog slušati i netko mora biti na čelu borbe i odgovarati za rezultate pa makar krivnju za sve što nije dobro prebacivao na građane.

A da upravo ti građani uvelike imaju odgovornosti za rasplamsavanje epidemije možemo samo vidjeti svakodnevno samo ako malo pogledamo oko sebe.

Jutros sam, primjerice, otišao u nabavku u jedan veliki trgovački centar. Običaj je da ti naši trgovački centri četvrtkom uvijek imaju „velike“ akcije različitih artikala. Upravo iz tog razloga u kupnju nisam išao jučer, u četvrtak, koji zovem „brckovdan“. Ova moja kovanica nema veze sa svetim Brckom već s riječi koja se koristi u mom kraju za kokoši koje i nogama i kljunovima rasturaju sve ispred i ispod sebe a kod nas se kaže da „brcaju“. E, upravo u taj nesretni četvrtak u centre navale mnogobrojni, neću reći kupci jer rijetko što kupuju, pa bjesomučno brcaju po policama iznad kojih piše akcija tražeći „nešto“.

Jutros je, u centru u koji sam svratio, iznad desetaka kutija banana velik natpis „akcija“. Oko te hrpe banana nagurana hrpa kupaca koja bjesomučno „čerupa“ banane. Pokoju strpa u vrećicu a ostatak baci nazad na hrpu. Jedan djedica spustio maskicu pod bradu jer mu se, valjda, magle naočale pa iz buntića banana otkida jednu po jednu a ostatak vraća nazad na hrpu. Premetnuo je tako pet – šest buntova. Zbunjeno sam zastao i promatram. Zanima me po kojem on to kriteriju bira pojedinu bananu iz pojedinog bunta. Nisam skužio kao niti ni kod ostalih nekoliko „brcača“ i „brcačica“.  Naravno, najkasnije do kraja dana cijela ta hrpetina banana će se prodati. I one otrgnute iz bunta, i one „onjušene“, i one prepipane biti će odnijete u neku kuću nekoj obitelji.

Ništa drugačije nije niti s ostalim artiklima. Zapitajte se, kada stanete nešto kupiti na otoku s voćem i povrćem, zašto morate pipnuti čak i glavicu luka pa je vratiti nazad na hrpu jer vam se po nekom kriteriju ne sviđa? Koliko je njih prije Vas pipnulo, recimo, glavicu mladog zelja koju će te Vi sirovu i neopranu naribati za zelje salatu? Zar je nužno „onjušiti“ baš svaki artikl koji vjerojatno nećemo staviti u svoju košaricu?

Možda smo, zbilja, mi građani najviše krivi za ono što se događa s epidemijom ali to sigurno ne daje pravo Premijeru da nas isključivo okrivi a sebe uzvisi do nepogriješivosti. Mi smo sigurno oni mali ljudi, oni mali krivci, Ti si, međutim, odgovoran za „vojsku koja se raspustila“.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here