Rak doista može nestati sam od sebe, tvrdi Drago Plećko!

Drago Plečko

Autor: Drago Plećko

Sve je počelo sporadičnim člancima o rijetkim slučajevima melanoma i raka bubrega te neuroblastomima kod djece koji su se znali povući spontano, sami od sebe, bez jasnog razloga.

Opširna studija inicirana od strane norveških liječnika dr. Pera-Henrika Zahla i dr. Jana Maehlena bavila se karcinomom prsa kod žena i to u dvije velike grupe promatrane u periodu od 6 godina. Prvi se puta, u periodu od 1992. do 1997. godine radio o približno 110.000 žena a drugi o 120.000 žena promatranih u razdoblju od 1996. do 2001. godine. Stjecajem okolnosti, mamografija kao najbolja metoda ranog otkrivanja raka prsa u Norveškoj je uvedena tek 1996. godine, pa je prvoj grupi ponuđena tek na kraju šestogodišnje opservacije dok je druga grupa žena promatrana tom metodom tijekom cijelog tog perioda. Upravo će ta razlike dovesti do nekih senzacionalnih i gotovo zastrašujućih zaključaka. Naime, iako se očekivalo da će broj žena oboljelih od raka u obje grupe biti podjednak, tako nije bilo. Ispostavilo se da je broj otkrivenih karcinoma u grupi koja je redovito praćena mamogramom bio za čak 22% veći. To je dovelo do spoznaje da se možda rak u manje kontroliranoj grupi žena jednostavno pojavio i povukao sam od sebe prije no što je otkriven! Svi su se prisjetili do nedavno neprihvatljivih teza o tome da se rak u organizmu čovjeka možda može pojaviti više puta tijekom života, ali može ostati neotkriven i tu i tamo se spontano povući.

Još je dramatičniji primjer autopsije 25 članova čikaških bandi ubijenih u uličnim obračunima. Iako su bili u dobi između 17 i 25 godina, kod čak sedmorice njih su u prostati pronađene stanice raka! Kako se rak prostate javlja kod muškaraca poodmakle dobi, najčešće od 50-e godine starosti i u mladih je ljudi još uvijek praktično nepoznat, vjerojatno bi se te stanice, da su njihovi vlasnici poživjeli, s vremenom nestale. Rekli bismo, potisnuo bi ih, bez njihova znanja, imunosustav koji je u toj dobi to još kadar učiniti. Pitanje svih pitanja jest bi li se to dogodilo zato što je obrana tijela još neokrnjena različitim izvana unesenim agensima ili procesom starenja ili iza tog fenomena stoji nešto drugo, daleko misterioznije i mističnije no što bi prihvatili članovi znanstvene komune.

Dr. H. Gilbert Welch s Dartmouth Medical School komentira istraživanja i kaže da „kod nekih žena karcinom u jednom trenutku postoji a da ga kasnije više nema…”. Oduševljenje s potencijalno optimističnim saznanjima o raku ne krije ni dr. Barnett Kramer, direktor Ureda za prevenciju pri američkom Nacionalnom Institutu za zdravlje. On smatra da „ljudi kojima je poznat raspon oblika ponašanja malignih bolesti nisu previše iznenađeni mogućnošću njegove remisije u nekim slučajevima, iako je malo tko vjerovao da bi to moglo biti tako često…”.

Brojni pokušaji da se objasni ovaj fenomen, od zakašnjelog djelovanja kemoterapije, uloge hormonalnih promjena i raznih oblika „buđenja” imunosistema, nisu uspjeli. Kako jedna ovakova dalekosežna tvrdnja može odaslati posve pogrešan signal koji može za neke značiti izbjegavanje stresnih pretraga, javljaju se i ljudi poput dr. Roberta A. Smitha, direktora odjela za screening raka prsa kod žena pri Američkoj udruzi za rak. On upozorava na to da ne treba prestati istraživati ovakove pojave ali upozorava da jedan silno složeni problem kao što je najteža bolest današnjice ne treba uzimati olako i prihvaćati svaku statistiku kao dokaz jedne tako fantastične mogućnosti kao što je spontano povlačenje raka bez ikakova medicinskog tretmana. Mamografija spašava živote, završava Smith konstatacijom u svom članku.

Dr. Robert Kaplan sa UCLA-e stoji na stanovištu da je ovo uzbudljivo istraživanje poticajno, možda čak i potvrda da je naš organizam u određenim uvjetima u stanju sam eliminirati tešku bolest. Most između pozitivnog mišljenja i tretmana raka prsa nedavno je načinila dr. Laura Esserman, profesorica kirurgije i radiologije na Sveučilištu Kalifornija u San Franciscu, rekavši: „Operiram rak prsa kod žena i vodim cjelokupni program borbe protiv te bolesti. Svaki dan liječim te žene i tvrdim da je to ozbiljan problem. Kad god kažete osobi da ima rak, njoj cijeli život preleti ispred očiju. To je strahovit šok. Što kada bih mogla reći da taj rak nije stvarna bolest, da može otići sam od sebe? Bila bi to toliko drukčija poruka. Zamislite kako bi se oboljele žene tada osjećale…”.

Napomena:
Stavovi i mišljenja izneseni u članku osobni su stavovi i mišljenja autora i ne predstavljaju nužno službeni stav redakcije.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here