Želim iz aviona pogledati Petrinju

Autor:Miroslav Šantek
Subota. Studeni 2020. Hladan vjetar s obližnje Kupe udara u lice. Petrinjski “Krči”. Hangar lokalnog Aerokluba Petrinja. Upravo se školuje mlada ekipa budućih pilota motornih zmajeva i ultralakih aviona. Među njima je i jedna djevojka. Sramežljiva za izjavu za medije. Ali jedan mladić nije. 22 godine su mu. Brodar. Uskoro bi trebao postati kapetan. Jurica Čakarić iz Gajeve ulice.
Sam Bog zna kako ću se osjećati kad sjednem prvi put u avion i poletim. Ni ja,baš kao ni ova moja ekipa kolega sa škole letenja nisam se nikad vozio avionom. Ne znam i ne poznam taj osjećaj, ali mi je velika želja već nekoliko godina uvijek bila da iz visine pogledam na Petrinju. Da vidim kako to izgleda. Jedva to čekam. Sjesti u avion i odetjeti do Hrastovačke gore, pa do Siska, sletjeti kod tamošnjih kolega pilota, družiti se uz roštilj, pa njih pozvati k nama u goste.. A imam i poslovnih ideja u budućnosti. I da nema ove prilike koja se pružila u kojoj mogu stjeći zvanje pilota sportsko rekreativnih zrakoplova koju su ljudi iz Aero kluba uspješno realizirali iz euro projekta kroz školu letenja i modelarstva, imao sam plan školovati se za pilota. Ovdje stječem dobra teoretska znanja, a već iduće godine sjest ću za upravljačke komande pravog aviona. I ovdje u klubu imamo avion Challenger II koji uskoro ide na kompletan servis kojim ćemo letjeti iznad grada. Taj avion je star 30 godina i zadnji pilot koji je u njega sjeo je Antun Malović. Ali od svega toga je navažnije druženje i dobra energija koja se dogodila na ovom našem malom klubu.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here