Već danima pretražujem vijesti i vijestice po portalima a ono ništa. Ne mogu vjerovati da u tih skoro tjedan dana nitko u Hrvatskoj ništa nije ukrao. Neki su novinari, očito, nervozni i u nedostatku pravih lopova pokušali javnosti ispričati kako su neki viđeni politički likovi po Slavoniji međusobno razdijelili poticaje koje su, pak neki drugi, povukli iz EU fondova. Naravno, prema priči tih što „povlače“, to je novac EU koji oni samo trebaju umješno i vješto „povuči“ što i čine a onda ih razdijeliti u Hrvatskoj. Oni, pak, što uplaćuju hrvatsku „članarinu“ u EU o visini iznosa nikada ne govore niti su govorili. Oni, zločesti, govore da je taj uplaćeni iznos veći od povučenog iznosa koji nije niti blizu iznosu koji je, prema natječajima, na raspolaganju. I tu je osnovni kriterij „najbrži prst“. Ništa ne želim insinuirati ali mi nekako negdje zvoni da je najbolji lopov čija je ruka najbrža.

Sramota je, dakle, da niti jedan viđeni hrvatski javni gospodarstvenik nije uhvaćen s torbom, ma ni s torbicom, novca. Da u niti jednoj garaži ili prtljažniku nije nađen niti trag neke valute. A nije, bome, viđen čak niti mačak ni na „vrućem, limenom krovu“ a  ni u torbi.

I onda u toj nestašici hrvatskih lopovskih pregaoca iz Siska javljaju da su dvojica lopina iz šumarijskog skladišta ukrali, ni manje ni više, već 2100 kilograma žira. Da, žira. To vam je ono, ako tko sumnja u ispravnost napisanog: „Trči, trči trčuljak. Visi, visi, visuljak. Boga moli trčuljak da mu padne visuljak.“

Što nam, dakle, govori ova vijest?

Iz šturog priopćenja organa javnog reda i mira možemo samo zaključiti da su se lopovski pregaoci naradili na granici udarništva. Nije pojašnjeno da li su lopovski pregaoci zatečeni u tegljenju tolike količine žira ili su uhićeni „nakon brzog i efikasnog djelovanja organa poslije temeljitih operativnih priprema o čemu se ne može podrobnije govoriti jer su izvidi u tijeku.“ Javnost se, samo, nada da će cjelokupan istražni i kazneni postupak biti proveden prije nego se žirevi rastom pretvore u hrastove trupce koje će, opet, neki pregaoci odvesti nekamo k nekome ili će andricus quercuscalicis jednostavno popapati žir.

Ova nam vijest može dati do znanja i činjenicu da se u SMŽ više nema što ukrasti pa preostaje samo žir. Bitno je, u konačnici, da se čuje i za naš kraj.

Ili se, možda, hrvatski lopine drže epidemioloških okvira pa ne šeću uokolo s torbama na kojima se virus, kažu stručnjaci, može zadržati i do desetak sati. Zamislite samo koji bi to bio gubitak za hrvatsku javnost i politiku da neki od poznatih, viđenih domaćih torbara zbog liječanja i izolacije izostane desetak dana iz TV programa, saborskih zasjedanja i drugih događanja ili, ne daj Bože, skvikne. U svakom slučaju očekujem i nadam se da će idući tjedan za lopove, naše mile lopove, biti nešto veće valuta od jebenog žira.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here