Autor: Marjan Gašljević
Jutros sam svratio na glasačko mjesto sisačkog HDZ-a da obavim svoju stranačku dužnost. Na izbore sam uvijek izlazio uvjeren da je to moja građanska obaveza ako se radi o građanskim izborima ali i na stranačke kada se radi o stranačkim izborima smatrajući da, ako sam već dragovoljno član stranke, imam obavezu koja proizilazi iz članskih prava i dužnosti koje sam svojevoljno prihvatio.
Za ove današnje izbore nekako mi baš i nije jasno da se „moraju“ odraditi baš danas kada SMŽ ima rekordan dnevni broj novozaraženih korona virusom ali mi isto tako nije jasno od kuda su „ispilili“ te kandidate. Netko u Izbornom povjerenstvu mi reče da su se kandidature podnosile još proljetos pred „one“ izbore. U stvari, što uopće pitam, i tako se sve svodi na „kako gazda kaže“. Zanimljivo je da se mnoga imena stalno ponavljaju pa mi ispada da HDZ u Sisku ima samo desetak članova. Ili, možda, da onih par tisuća po spisku nisu podobni ili sposobni. Ili da, primjerice, članstvo treba „zivkati“ da eventualno ne bi zaokružili kandidata koji je „zalutao“ na neku listu.
Odvalio sam, eto tako, trideset godina u Stranci. Uopće nemam pojma zašto i radi čega. Kada sam prije desetak godina, naivno vjerujući u demokraciju, prvi put za stranačkog života istaknuo svoju kandidaturu za nešto vidio sam kako izgleda demokracija i pluralizam na djelu i nedjelu. Sreća, sve se svelo na razbijenom vjetrobranskom staklu, otkinutim retrovizorima, izbušenim gumama i nekoliko temeljitih ogrebotina na šasiji i nešto fizičkih prijetnji face to face i telefonski. Shvatio sam to kao demokratski način izražavanja dijela članstva tako da se više nisam upuštao u avanture kandidature.
I tako, proluftan jutrošnjom svježinom, stižem kući i, naravno, uključujem televizor. Kad ono moj mili Predsjednik Stranke savršeno ozbiljno i uglađeno, kako samo on to zna, u kameru mi poručuje: „U Stranci mi ne trebaju stari kadrovi. Ja, posebno na čelnim mjestim, želim svoje mlade ljude. Ja želim novi HDZ.“
Hvala Ti moj omiljeni Predsjedniče što mi reče da me ne trebaš. Ne trebaš me zbog mojih godina ali, izgleda, i zbog činjenice da u tih 30 godina članstva nemam niti jednu kaznenu, čak ni prekršajnu, prijavu a neki moji vršnjaci i stariji žare i pale na tim tvojim novim listama i novom strankom s impresivnim kaznenim prijavama. Jasno mi je, eto, oni su morali raditi za mene.
Demokratski jest, što jest, jest, da se u Hrvatskoj ne možemo riješiti lopova na izbornim listama i korona virusa. Korona virusa bar za sada.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here