NIKA PETKOVIĆ – FOTOGRAFSKI VIDEO RAD TOK U GALERIJI STRIEGL

Autorica: Ljiljana Lekanić-Kljaić

Mlada umjetnica Nika Petković (rođena u Rijeci 1992. g.) u svom se radu bavi istraživanjem odnosa između filmske i fotografske slike u umjetnosti. Radila je kao istraživačica i montažerka arhivskih filmova.

„Nastojim uokviriti prostor i vrijeme inertnog grada i istražiti dinamiku između čovjeka i okoline. TOK je priča o tranzitnom gradu obilježena migracijama i industrijom. Tranzitnost koja je nekad sugerirala protok i okrenutost prema budućnosti, danas je svedena tek na cikličko lutanje između centra i periferije. Postav i sadržaj suprotstavlja trajanje trenutku, kretanje nepokretnosti, prošlost sadašnjosti.“

Rijeka je paradigma mnogih gradova postindustrijske tranzicije. Umjetnica kroz šest gradskih lokacija preispituje prošlost i njene kontinuitete u sadašnjosti, poštujući moto Michelangela Antonionija da su prostori ti koji pričaju. Da je tako, dovoljno se sjetiti filmova Kronika jedne ljubavi, Noć i Avantura.

Fotografijom i videom, u maniri „voajerističkog tumarala“ (S. Sontag) istražuje memoriju grada, preispituje njegovu svakidašnjicu, te u detaljima pronalazi intimizam tako potreban osobitosti djela. Važnost daje vedutama grada (ponekad bizarnim, kad centrom beskrajno prolazi kompozicija vlaka, a ponekad reminiscentnim, gdje prostor neodoljivo podsjeća na Veneciju sa svim konotacijama koje postoje između ta dva grada ili između dvije susjedne države).

Nika Petković: Tok / foto: izvor Gradska galerija Striegl

Iako je fotografija mehanički način bilježenja, dobivene slike prepune značenja itekako imaju personalni karakter. Za Niku je tema grada monolog motiviran unutarnjom potrebom traženja izgubljenog vremena, gdje fotografija nosi duboku povezanost s kontekstom života i ljudi. Ona nije samo rezultat gledanja, nego i dokaz što je vrijedno gledanja. Poput slika i fotografije tumače svijet, pa su njene pesimistične i deprimirajuće jer govore o besperspektivnosti sadašnjosti.

Završit ću ovaj tekst mislima Susan Sontag da je fotograf naoružana verzija usamljenog šetača koji uhodi, prikrada se, krstari po paklu grada… , dajući autentično svjedočenje o iščezlom vremenu, nestalom svijetu, o događajima, običajima i ljudima kojih više nema, a pred nama se ukazuju u neporecivoj životnoj prirodnosti.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here