Lutanja s i oko brojki

Autor: Marjan Gašljević
Prisjećam se proljetnih izjava Stožera CZ kada smo već bili zagazili u koronu kako su govorili s vremena na vrijeme o nekim „dobrim brojkama“. I sam sam nasjeo na priču da Hrvatskom „lutaju“ „Dobre brojke“ pa sam pokušao odigrati loto. Brojke su bile neumoljive.
I jesenas svakodnevno pričamo o brojkama. Stožer „pušta“ brojke u javnost. Osnov ovih brojčanih podataka je broj novozaraženih te broj preminulih. I već u tim podatcima postoji određeni nesrazmjer jer brojka novozaraženih itekako varira dok broj preminulih neumitno raste nekom, skoro, pravilnom linijom.
Da smo u epidemiji i da stanje nije sjajno jasno je svima –  čemu je onda u to nesretno vrijeme potrebno javnosti doturati informacije koje baš i ne ocrtavaju stanje. Sumanuto je u jednom trenutku kazati kako je broj novozaraženih „danas mnogo manji“ a ne istovremeno objasniti i da je broj testiranih na COVID isto toliko manji a ne navesti, recimo, podatak koliki je postotak novozaraženih u broju testiranih što je egzaktniji pokazatelj od drugih.
Ako baš hoćemo ući u neke „dobre brojke“ novozaraženih jednostavno nemojmo testirati nikoga pa se možemo „duriti“ da nemamo novozaraženih. Nula testiranih, nula zaraženih. Manipulacijom brojkama sigurno nećemo niti umiriti javnost a, bome, niti obuzdati epidemiju. Mislim da je vrijeme za istinu a ne politikanstvo.
Dok su bolnice prepune a mnogobrojni koji trebaju medicinsku pomoć i skrb trpaju se u šatore i sportske dvorane Hrvatska odjednom ima 4 miliona epidemiologa. I, na žalost, svi ti „stručnjaci“ imaju mjesto u medijima pa onda u moru svakakvih informacija nemamo čak niti prostora za kritičko mišljenje a loša priča može počiniti itekako velike štete. Sjetimo se samo Trumpa i dezificijensa.
Istovremeno Hrvatsku u bad baca činjenica da su epidemiološke mjere zatvorile mnoga vrata iza kojih se stvarao dohodak. Istina je i da je upravo iza tih vrata nastajao novac koji je Država trošila. Sveukupan Državni aparat ne troši Državni novac već novac onih koji su ga zaradili radom i kroz poreze i razna druga davanja ulili u Državni žrvanj trošenja. I dok je prva reakcija Države zatvaranje ugostiteljskih objekata, sportskih i rekreacijskih objekata isto je izazvalo lančanu reakciju da su prestale potrebe za proizvodima slobodnih prijevoznika, industrije zabave ali i proizvođača koji svoje proizvode plasiraju kroz te poslove. Nismo čuli koliko ove mjere zaposlenika ostavljaju bez posla. I samo laičko računanje pokazuje zastrašujuće brojke posebno ako znamo da ti i takvi poslovi nisu iz kategorije „ugasi – upali“ i ništa se neće promijeniti a u tu kategoriju spadaju samo poslovi iz tzv „sive zone“ od kojih koristi nema niti Država niti, u konačnici, građani.
Na žalost sva ta „zatvaranja“ i kroz medije se loše prezentiraju kroz priču „kako građani neće moći popiti kavu u svom omiljelom kafiću“. Većina će revnih kućanica čiji muževi vole „zapeti“ u kafiću pozdraviti odluku da se „zatvore te jebene birtije“. Nije to baš tako jaednostavno jer u Hrvatskoj ima oko 36 tisuća ugostiteljskih radnji u kojima su zaposleni neki ljudi i koji od svog rada žive dajući povelik dio Državi koja, pak, taj novac „daje“ za zdravstvo, školstvo i mnoge druge zajedničke potrebe. Da Država nije previše empatična spram onih koje je zatvorili govori nepobitna činjenica da odbija krenuti zatvoriti rupe bez dna na koje su im davno mnogi ukazivali i ukazuju. Od brojno raspojasane lokalne uprave do beskonačnih ulaganja u javna poduzeća ali i druge agencije i ustanove koje su same sebi dovoljne a itekako koštaju.
Mislim da smo se potpuno „izgubili“ u upravljanju ovom krizom od manipuliranja s tim nesretnim brojkama do najnovije ideje o kažnjavanju građana koje su, uglavnom, neće moći provoditi a, vjerojatno, neće imati niti neki efekt. Osobno me straši sama činjenica kako se izvući iz situacije u koju smo se lošim upravljanjem i nečinjenjem doveli. I zdravstveno i gospodarski. Pitam se zašto ti koji su sada zatvoreni nisu mogli raditi uz poštivanje (i strogi nadzor) epidemioloških mjera pa „tko voli nek izvoli“ uz neke logične benifite a neodgovornih je pojedinaca, kako vidimo svakodnevno, bilo i biti će.
I na koncu, jednostavno moram ponoviti napisano od neki dan, onaj tko nikada svojim radom nije stvorio novu vrijednost ne zna koliko je jedna kuna teška stoga se i ovako olako donose odluke čije ćemo posljedice tek vidjeti i osjetiti.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here