Troje petrinjske djece više neće biti promrzli. Dobri ljudi će im do Božića kompletno preurediti i osposobiti kuću

Autor:Miroslav Šantek
Bob Geldof. Britanski glazbenik koji je nakon gledanja uznemiravajućih televizijskih izvješća o neviđenoj gladi u Etiopiji osjetio u sebi neki glas, poriv, da proba nešto učiniti i pomoći tim ljudima. S kolegom Midge Ureom napisao je pjesmu Do They Know It’s Christmas?” i pozvao sve tadašnje britanske pop rock zvijezde da zajednički pod imenom Band Aid otpevaju tu pjesmu. Rezultat je bio fantastičan. Stvar se pokrenula. Pomoć je stigla. Ljudi su pomogli ljudima.
Covid zima 2020. Petrinja. Depresivno, grozno doba. Ljudi su se povukli u svoje domove. U dućanu kupe potrepštine i uz lagodnost interneta i televizije provedu još jedan dan svojih života. Legnu siti u topli krevet. Čekaju da jedno jutro kad upale televizore neki glas kaže da nema više korone. Da smo pobijedili. Da se vraćamo starom životu. Ali, imaju li svi topli krevet i novca za dućan? Postoje li djeca koja zaliježu u hladan krevet ove naše petrinjske zime koja počinje polako sve više stezati, kako to obično i jest u prosincu? U vrijeme kad se Krist iznova rađa. Na kraju krajeva Do They Know It’s Christmas?”
Prije nekoliko dana na mom facebook profilu stigla mi je poruka da me je netko ubacio u jednu od bezbrojnih facebook grupa.Ova se zove pomoć obitelji Bjelac iz Petrinje i već na prvo pregledavanje vidjeh da se radi o nečem posebnom i velikom. Vidjeh fotografiju male obitelji okupljene na nekom starom krevetu. Vidjeh fotografiju male djevojčice sa velikom dudom u ustima. Nešto tu nije valjalo. Nije. Neki osjećaj nije bio dobar. Jedan čovjek po imenu Saša Osenički je otvorio tu grupu koja je u par dana uspjela prikupiti puno posjetitelja, ljudi koji su spremni pomoći, ljudi koji su počeli slati potrepštine, odjeću,obuću, stvari i novac za ovu obitelj za koju je Saša napisao da su u hitnom stanju, da nasušno treba i obuća i odjeća i hrana, a da je kuća u katastrofalnom zdanju. Nazvao sam Sašu i on mi reče da se javljaju ljudi iz Petrinje i Siska, ali i iz drugih krajeva Hrvatske i svijeta koji nesebično nude pomoć i da je u četvrtak velika akcija čišćenja cijele kuće i priprema za njenu kompletnu obnovu i da dođem to vidjeti uživo.
Znam tu kućicu od prije. Na adresi Dujnićeva 18a, u blizini dječejeg vrtića. Mala prizemnica starije gradnje. Lošeg krova i uvijek, ali baš uvijek svake godine u tom skromnom prozoru bi u ovo predbožićno vrijeme visjeli svijetleći anđeli. Ovog podneva iz kuće izlieću komadi namještaja, starog poda, prašina leti na sve strane. Ekipa iznutra je zapela. Izbacuju baš sve i rade pripremu za kompletnu adaptaciju. Petrinjski Komunalac je dovezao kontejner za smeće, a na visokom kraku dizalice majstori postavljaju nove električne vodove. Ovde je i par motorista iz MK Veterani Petrinja. Jedan cijepa drva sjekirom, drugi odvaža smeće do kontejnera. Svi su pod kovid mjerama i sa zaštitnim maskama na licima. Ima i žena. One slažu drva. U samoj kući ostali su prazni zidovi. Sve je potrgano i izvađeno. Sva ona trula, prastara stolarija ispod koje pušu hladni vjetrovi i truli podovi. Sve je to prošlost. Sve su to dobrovoljci, volonteri iz Petrinje i Siska počupali i izbacili napolje. Ovdje su privatnici, obrtnici, sportaši…okupila se ekipa ljudi koji su fizički odlučili djelovati. I uspjeli su. Imaju i dobru logistiku. Bjekić i Lili, dva sinonima za dobru klopu u ovom starom Gradu Petrinji su donirali hranu, a za sve to brine Ana Aleksić Pezelj iz Društva naša djeca Petrinja.
Saša Osenički je kaže emotivac. Nepopravljiv. Kad vidi neko dijete kojem treba bilo kakva pomoć mora nešto učiniti. Njegova prijateljica Tina Marović mu je rekla da njena prijateljica Marijana Bjelac živi u teškim uvjetima i da ju je zamolila da joj pomogne oko robice za djecu Lanu (2), Ivanu (11) i Teju (12). Moja supruga Mihaela i ja skupili smo nešto robice i donijeli toj obitelji. A kad smo ušli u kuću srce mi se slomilo. Imali su pećicu koja nema dimnjaka već je u trstiku zabijena cijev gdje je odlazio dim pod krov. Susjedi su svako jutro gledali jel se kuća zapalila. Po noći su spavali u hladnoći i stavljali deke na prozor jer su se bojali da se ne bi kuća zapalila. Priča je strašna. Sve u kući je staro i neupotrebljivo. Od podova do stolarije. Otac im je umro u veljači, majka je morala preuzeti sve njegove kredite i dugove, ona radi kao čistačica na sisačkom sudu,trenutno na porodiljnom, ali i bez obzira na sve to nema nikakvih dugova prema komunalijama.Mala Teja dobiva na bankovni račun očevu mirovinu za djecu od 1750 kuna. I to je to. Kad sam to vidio odlučio sam djelovati. Otvorio sam fejsbuk grupu i odmah Udruga Hrvata iz Irske platila je kompletno novo centralno grijanje, jedan Petrinjac iz Engleske kompletnu novu kuhinju, ljudi su kupili puno stvari za kuću, tako da je cijeli interijer riješen. Danas smo skupili dobrovoljce koji su ispraznili kuću, a već u subotu ulazi firma  Da-do iz Petrinje koja će besplatno postaviti grube radove, zatim ljudi koji će postaviti grijanje, struju,sve je to donacija. Svaki dan se priča mijenja. Telefon mi stalno zvoni. Svi zovu i sisačke i petrinjske firme.Uključio se Grad Petrinja. Elektra. Mi ćemo napraviti sve to do Božića. Napravit ćemo tu božićnu priču. Onu pravu. Toplu. Petrinjsku.
Pitao sam i gospođu Marijanu Bjelac što misli o ovome. Kakav je to osjećaj kad vidi nepoznate ljude koji joj obnavljaju srcem kuću. Nije rekla ništa. Počela je plakati.
ERSTE AND STEIERMAERKISCHE BANK D.D. RIJEKA:
Žiro račun: TEJA BJELAC – (IBAN)HR2724020063210114147
Devizni račun: MARIJANA BJELAC – ESBCHR22 (IBAN)HR9224020063208782816  

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here