polako kroz koprenu magle
kroz vijenac sivih dana
sigurno se probija zima
ledenim prstima oštri krovove
jutrima štipa vlažna lica ulica
sprema ljude..životinje..biljke
kroz gusti bijeli dim noćima priča
i šapuću tijela golih grana
trepere zamagljene ulične lampe
ni ptice se više ne raduju danima
usrdno traže zalogaj..mrvu kruha
u sobi gori plam tople peći
otpušta noge..ruke..tijelo
zove na mirno uvlačenje misli
ljeto je odavno poodmaklo
vrijeme je proljeću se radovati
tek malo suhe soli da snijeg otopi
i prstohvat mašte da prođe zima
Boba
Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...
