malo soli i prstohvat mašte

polako kroz koprenu magle
kroz vijenac sivih dana
sigurno se probija zima
ledenim prstima oštri krovove
jutrima štipa vlažna lica ulica
sprema ljude..životinje..biljke
kroz gusti bijeli dim noćima priča
i šapuću tijela golih grana
trepere zamagljene ulične lampe
ni ptice se više ne raduju danima
usrdno traže zalogaj..mrvu kruha
u sobi gori plam tople peći
otpušta noge..ruke..tijelo
zove na mirno uvlačenje misli
ljeto je odavno poodmaklo
vrijeme je proljeću se radovati
tek malo suhe soli da snijeg otopi
i prstohvat mašte da prođe zima

Boba

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here