Tuning na naš način

Autor: Marjan Gašljević

Tko od mladaca kada je prvi put sjeo u vlastiti automobil nije poželio tuningom ojačati „makinu“ pa bio to i sveprisutni „fićo“. I ja sam počeo s „fićom“. I prije nego sam shvatio da mi moj „stroj“ i ne treba nabrijavati tri sam puta završio u školi u Marin Brodu. S vanjske strane. Kroz vrijeme sam shvatio da nije potrebno davati neku nekad i veliku lovu da bi tvoj automobil bio jači i brži od svih na cesti.

Puno sam kilometara proveo u vožnji na mnogim hrvatskim cestama posebno onima prema moru i s mora. Vozeći se tako posebno s iskustvima škole u Marin Brodu postao sam vozač koji uvijek vozi „oko“ propisane brzine. Taj „oko“ nekad bi mi se omakao pa bi na kućno adresu stigao pozdrav iz policije. Jebiga, mislio sam, kao da samo mene čekaju. No da se vratim tuningu. Tako strpljiv gledao bih „kamikaze“ kako mi „uskaču“ u prtljažnik i nervozno trubkaju i blicaju dok ne ugrabe priliku da me ne preteknu ma kakvo mjesto pretjecanja bilo. Često bih te nakon nekoliko kilometara sustigao jer bi me pričekali u jarku ili na nekom stablu. Zanimljivost je da se je radilo uglavnom o automobilima s registracijskim pločicama istog grada. Zaključio sam, dakle, a i poučen svakodnevnim iskustvima iz „svog“ grada i oko njega da je ulagati u klasični tuning automobila suvišno, dovoljno je samo staviti ZG tablice i auto je odmah bar 30% brži, jači i bolji.

Da mi ne zamjere vozaći s ZG tablicama kod nas u Sisku se obično govori kada u vožnji vidiš KT tablice makni se s ulice i žurno parkiraj u stranu dok ovaj ne proveze a ako je na tzv. „rotoru“ pazi dobro kuda će odklizati uslijed centrifugalne sile nakon nekoliko krugova. Jučer, gledam, netko sliknuo jednog takvog u Prvoj ulici, vozi baja kontra smjerom i čudi se.

I to nije sve, kako kažu u reklamama, na vrlo nepreglednom raskršću kroz koje se ulazi u moju ulicu danima, mjesecima, godinama parkiran je jedan crni golf RI registracije. Neka raskuštrana, stara dilerica uporno tu parkira a samo dva – tri metra dalje joj je ulaz u dvorište bez vrata i ograde. Susjedi kažu da se je nadobivala kazni. Da li ih je platila ili ne tko zna ali automobil je tu.

Mislite li, s druge strane, da su vozači s SK tablicama bolji? Jesu! Koliko su dobri dovoljno je samo desetak minuta zastati i promatrati vožnju po, recimo, Sparovom parkiralištu. Mislim da bi se prestrašio i Hamilton. Gas do daske pa kontra svim jebenim strelicama u horizontalnoj signalizaciji na parkiralištu da bi se moglo bezbrižno zastati dok se „mila Gera“ ne iskoprca s suvozačkog mjesta. I onda, nakon tih desetak minuta promatranja, shvatiš da ti je sigurnije voziti kontra tih nesretnih strelica osim ako na parking ne dopuzi neki dedek ili bakica nišaneći kroz volan strelice na kolniku s gasom do daske u prvoj.  E, tu zastani i pričekaj uz rizik da ti otme mjesto pred ulaznim vratima centra.

Da u Hrvatskoj ne vrijede klasična pravila tuninga svjedoči i činjenica zapošljavanja savjetnika ministru gospodarstva koji je netom izašao s faksa. Vele, ni tinta na potvrdi se još nije osušila a diploma će biti na promociji poslije korona krize. Eeeee, to je tuning, pak, sa stranačkom iskaznicom. Čemu je onda jadni Frka Petešić patio tridesetak godina od portira u veleposlanstvu do, evo, premijerova tajnika? Očito nije spoznao na vrijeme tuning na hrvatski način. A da mu razne spoznaje teže idu govori da je shvatio razliku između „zahvalio se“ i „zahvalio im“ tek kada su se znanstvenici iz Znanstvenog savjeta razišli ubjeđeni da su otpravljeni na nešto finiji način od svojevremenih MOST-ovih ministara.

Posljedica je to premijerova čučanja na tavanu koja je već djelomično završila dobro. Da ne silazi s tavana u Brisel je posalo Janeza koji nam je, eto, ni krivima ni dužnima  navukao 24,5 milijardi a Premijer se svojevremeno hvalisao s dogovorenih. Svaka čast Janez, ti si pravi fantje.

Da je Janez bio dobro rješenje sada vidimo jer naš Premijer donosi samo dobra rješenja i ako su se neki pitali zašto nije posalo Medveda koji ga, kao, mijenja. Ma ljudi, Medved bi bio rado išao ali je tražio da s njim ide i Frka radi, vele, pomoći u prijevodu. Frka poslije frke s znanstvenicima nije mu se činio kao rješenje u kombinaciji s Medvedom jer pitanje je kako bi išlo to s prevođenjem pa bi, možda, umjesto u Brisel otišli u Bribir.

I tako, ne trošite bespotrebno za tuning kupujući skupu opremu, pišući beskonačne programe i životopise, štapove za nordijsko hodanje i slične pizdarije već samo izaberite pravu „karticu“ za tuning na hrvatski način.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here