Do zadnjeg sučevog zvižduka

Autor: Marjan Gašljević

Neposredno poslije parlamentarnih izbora izborni pobjednici su najavljivali u predizbornoj kampanji obećanu reformu javne uprave. Već na početku jeseni počelo se razgovarati oko Zakona koji regulira tu problematiku pa je, kao, „isplivalo“ najvjerojatnije rješenje po kojem bi mnoge od bezbrojnih hrvatskih općina i općinica ostale bez još mnogobrojnijih zamjenika načelnika sa smanjenim brojem vijećnika. I takovo rješenje prepoznato je kao sitna kozmetika a u proračunu za narednu godinu neki su vidjeli da takova varijanta Državu košta još više a predlagatelj je, očito, već tada zauzeo stav da od toga ništa biti neće. Kako se, naime, odreći tisuća uhljebničkih mjesta za svoje članstvo. Takav „tvrdi“ stav, začudo, praktički ima konsenzus HDZ-a i SDP-a a, izgleda, bio je uvjetovan SDSS-ovim željama da sačuva svoje zamjenike koji sjede po defaultu. Interes SDSS-a svakako postoji a s druge strane niti HDZ-u niti SDP-u nije na odmet imati Pedra ako što krene nizbrdo.

Koliko je uhljebnički aparat u Hrvatskoj, kao nešto novije, uhodan i lukav govori činjenica iz vremena od tih prije nekoliko mjeseci kada su u priči načeti zamjenici načelnika jednostavno smislili da će, ako takav Zakon bude donijet, poslije novih izbora biti „savjetnici“ s istom plaćom i istim, hm, radom.

Ma koliko, u ovom trenutku, imali „stabilnu vlast“ sa, na knap, 76 ruku te rukice vlast itekako koštaju. Poštujem i uvažavam nacionalne manjine u Hrvatskoj ali tih njihovih 8 ruku koje čuvaju vlast, da li se oni pitaju, opterećuju i previše normalan društveni i politički život u Hrvatskoj.

Oni mi, nekako, sve više sliče ekonomskoj teoriji vječitog sindikalista Ribića po kojom se Država mora stalno zaduživati i građanima davati tako stečen novac da bi oni što više trošili a trošenjem bi povećavali brutonacionalni dohodak. I toj njegovoj teoriji poduzetnički sektor u Hrvatskoj je sektor izrabljivača, šetetočina i prevaranata. Dakle, svi hrvatski radno sposobni građani trebaju uči u javni sektor, Država se treba zaduživati i davati im novac a on će, kao sindikalac, brinuti da svi ti dobiju, pored redovite plaće i božičnice, i uskrsnice, i regres, i topli obrok, i cipelarinu i još svakojake i svakojakve dodatke.

Da je ta teorija, zamalo, ispravna potvrdile su nam, na neki način, i rejting agencije pretpostavkom stabilnog kreditnog rejtinga.

Jebiga, ako je tako dobro zaduživati se čemu je onda 350 tisuća hrvatskih građana blokirano i ovršeno?

Da nam Premijer nije „na tavanu“ vjerojatno bi stalno ponavljao o 24,5 milijardi EU novca kao i obično ispustivši činjenicu da se radi o, uglavnom, strogo namjenskom novcu u čijem povlačenju je Hrvatska, bar do sada, nejneuspješnija zemlja u Europskoj uniji iz koje matematike proizilazi da će mo, prosječno, ako nešto „jako“ ne popravimo od tih sredstava povući svega do 2 – 3 milijarde. Da li će nam tu „uspješnost“ i dalje čuvati u 555 općina i 20 župnija mnogobrojni načelnici i njihovi zamjenici? Usput, koliko smo dobri u matematici govori nam epidemiološki izračun da je od 12500 testiranih novooboljelih 4136 što je, službeno, 24,3%. Ha?

Zaključismo, dakle, da je najbolje beskonačno se zaduživati i beskonačno trošiti te, pod svaku cijenu, ukinuti poduzetnički sektor. Ukidanjem poduzetničkog sektora desiti će se jadna važna stvar: Po zakonima naše prirode HGK, HOK, TZ i druge bezbrojne udruge, agencije, zajednice će, jednostavno ostati bez sredstava i tako nestati ili će mo ih samo, po našem dobrom običaju, pribrojiti ostalim uhljebničkim sustavima. Krize, dakle, nema. Čeka se samo zadnji sučev zvižduk.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here