Vilenjaci koji rade i dan i noć

Autor:Miroslav Šantek
Vilenjaci su mitska bića koja se često mogu sresti u slavenskoj mitologiji. Opisivani su kao mladi i lijepi ljudi koji žive u šumama ili pod zemljom, besmrtni su i imaju magične moći. Postoje i na filmskom platnu – tko još nije gledao film Gospodar prstenova?, ali najpoznatiji su kao pomagači Djeda Mraza koji čitaju dječja pisma i organiziraju pakovanje poklona. Čista logistika.
Međutim, već desetak dana oni postoje i u Petrinji. U jednoj ulici koja okomito spaja Kučerinu i Radićevu. Tu je nastala jedna od ljepših petrinjskih priča, svakako najljepša božićna priča ove grozne korona godine, gdje se stvorila energija koja je krenula u obnovu jedne trošne kućice u kojoj je u lošim uvjetima živjela obitelj Bjelac; majka i troje malodobne djece. I to od poda do krova. Srušilo se sve. Potpuno se sve izbacilo i zamijenilo novim. Dobrotvori sa svih strana svijeta su uplaćivali novac, slali podršku, namještaj, materijal, odjeću i obuću, hranu i sve potrebne potrepštine. Petrinjske i sisačke firme su besplatno, volonterski, vilenjački odrađivale dio po dio ovog zahtjevnog posla sa samo jednim ciljem; do Božića osigurati potpuno novi, topli i funkcionalni dom obitelji Bjelac. Sve je to pokrenuo čovjek po imenu Saša Osenički, ali nije on Djed Mraz. On je samo jedan od vilenjaka, jedan od ljudi koji su osjetili potrebu da pomognu i da nesebično svoje znanje, vrijeme i novac ulože u ovaj cilj.
Što se uopće dogodilo? Dogodila se ta ljudskost, dogodili su se ljudi koji uvijek ima i koji uvijek žele pomoći nekome u nevolji. To su ljudi bez kojih ovaj svijet ne bi funkcionirao. To su naši slavenski vilenjaci. Iz šuma hrastovačkih, petrinjskih i sisačkih predjela. Gledao sam to uživo. Vidio sam ljude koji po hladnoći zajednički obnavljaju kuću. Kažu dolaze po preporuci prijatelja. Netko je bio, nešto napravio, ispričao to svom prijatelju koji je uskočio u pomoć. Tako su nastali novi podovi, sazidan dimnjak, gletani zidovi, napravljen potpuno novi limeni krov na kojem se zavijorio hrvatski barjak. Mladi vilenjaci – i muški i ženski su zajedničkim snagama došli do cilja.
Bilo je tu i “starijih” ljudi. 50+. Pitao sam jednog čovjeka tko je on i zašto je tu. Vojni umirovljenik Dževad Budimlić sa sisačke Željezare je vidio na facebooku da se organizirala akcija i odmah je nazvao i uključio se. Dovezao ga je čovjek kojeg nikad nije prije u životu vidio, tu je upoznao druge mlade vilenjake i s njima krenuo u posao. Radi što god treba, kaže. Samo da se završi ovaj cilj. Nema odustajanja. Nema predaje. Ovi vilenjaci rade neumorno. I po 16 sati. Do duboko u noć. Neki majstori su došli iz noćne, ovdje radili cijeli dan pa opet otišli u noćnu na posao. To je ta energija. To su ti naši stvarni vilenjaci.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here