Ivan iz Covid 1 tima sisačke bolnice: Kako je lijepo osjećati se velikim! Biti dio Tima vrijednog hvale

Autor:Miroslav Šantek

Ivan Radošević je Petrinjac koji trenutno radi na Covid1 odjelu sisačke bolnice. S ljudima koji se danonoćno bore za zdravlje pacijenata i koji je nedavnim činom sisačkih ugostitelja koji su ih došli cateringom poslužiti, ali i paketima poklona rodbine pacijenata o kojima brinu i pismom ljudi iz i Atletskog kluba Moslavina sa lijepim željama i zahvalama, odlučio na ovaj način obratiti se javnosti. Evo što je Ivan napisao:

U ovoj neprirodnoj situaciji, mi zdravstvenjaci nismo na svojim Odjelima, posvuda smo razbacani. Tako sam i sam na upit tko bi išao jer netko mora, dobrovoljno “bačen” ljudima nepoderivog duha. Ljudima koji šutke rade svoj posao 100 na sat, ispod radara, mimo očiju javnosti. Na prvom Odjelu gdje frekvencija izmjene pacijenata je na žalost puno veća no što je obično, što zbog otpusta kući, što zbog premještaja na drugi Odjel, ali i na žalost radi prevelike stope mortaliteta. Ti ljudi rade kao mravi. Dijeli se terapija, doručak, ručak, večera, organiziraju se razne pretrage, a sve na sasvim nove, recimo improvizirane načine. Imali su sreću da su imali balkon kroz koji ulaze u sobe koje su odjeljene od “čistog” svijeta i obavljaju sve potrebne radnje.

Njihov rad prepoznaju oni “mali ljudi” koji su kao i oni sami. I oni su, zamislite, poslali poklone tom timu. Na poklonima su želje poput: “Pazite mi na brata”, “Čuvajte mi oca”, “Budite uz njih, kada mi ne mozemo”, “Vi ste sve sto oni imaju sada”,….
I reći cu vam nešto – NIJE FER! Ne nije fer uopce da djeca šalju, a odrasli primaju poklone za Božić! Nije fer da njihova srca su zabrinuta za svoje bližnje! Nije fer da je njihova jedina želja da se član obitelji vrati i provede Božić sa njima! Ne to nije fer! Sada je takvo vrijeme na žalost, gdje smo kao i do sada njihova produžena ruka sa njihovim najmilijima.

Stoga, izuzetnim emocijama obuzet i pišem ovo. Tako mi je drago biti dio toga tima. Dio tima koji daje sve od sebe. Koji te bližnje liječi, hrani, brije, kupa. Jesmo, zapakirani smo bolje od božićnog poklona, u “novim uvjetima”, zaobiđeni kojekakvim financijskim nagradama sto “veliki” pričaju da daju (baci mrvice da narod šuti), ali nismo zaboravljeni. I dalje se, brinemo za sve bližnje u nadi kako će se svi potrebiti svojim kućama vratiti i svojim obiteljima staviti osmjeh na lice!

Možda je konstanta magla na naočalama, ali svjetlina srca razbistri svaki magloviti put!

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here