Dolazi mi moja poštarica i utrpa nekoliko čestitki u moj poštanski pretinac. Kažem poštanski pretinac ali radi se u stvari o običnoj rupi na vratima prekrivenoj poklopcem da u kuću ne puše hladni zrak. Sad je vrijeme čestitki. Pošta radi punom parom. Zbog korone i lock downa,  zatvorene su trgovine pa poštarica ima hrpu kartonskih kutija jer ljudi uglavnom kupuju na internetu. Uz sve to, dolaze još čestitke jer je Božićno doba.

Nemam ništa protiv te tradicije da se šalju čestitke. U stvari, malo imam. Da vam to objasnim. Sviđa mi se američka tradicija da ljudi lijepo pošalju čestitku, a uz čestitku prilože i jednu stranicu u kojoj opišu kakva im je bila godina. To su prije pisali na mašinu pa naprave kopije i te kopije potpišu svojom rukom. Neki napišu i u početku rukom na primjer: „Dragi Marijane!“ Onda dolazi cijela stranica pisana mašinom i na kraju se rukom potpišu. Sad svi imaju kompjuter pa onda umjesto mašine upotrijebe kompjuter. Na kraju se potpišu rukom. U tom njihovom tekstu napišu: „Cijelo proljeće smo strepili  i molili se Bogu da ne dobijemo koronu. U junu nam je kćer završila drugi razred. Nismo išli na odmor jer smo se bojali da se  ne razbolimo. Cijelo ljeto je bilo fantastično vrijeme. Na jesen je počela škola i nakon dva mjeseca nam kćerka nije više išla u školu, nego je zbog korone slušala nastavu kod kuće za kompjuterom. Mi smo dobro i nadamo se da ste i vi svi u zdravlju proveli ovu godinu …bla, bla, bla, bla…Onda potpis i sve u kuvertu i na poštu.

U nekim zemljama to nije običaj pa se samo pošalje karta i na njoj jedna ili dvije rečenice:  „Sretan Božić, Sretna Nova Godina“. I potpis.

Međutim, ove godine sam dobio 20% čestitki koje bih najradije odmah bacio u smeće ili možda u WC. Neke su poslane preko interneta. Na sajtu se ispuni formular, stavi se adresa primatelja i pritisne se gumb i gotovo. Neki ljudi si još uzmu jednu minutu da si izaberu kartu, unesu svoje ime na tu kartu i pošalju je na štampač i odštampaju je u 20 primjeraka. Na to zalijepe marku i bace u poštanski sanduk. I tako dobiješ kartu s tekstom: „Sretan Božić i Nova Godina žele ti Mirko i Mirka!“ Na jednoj karti su čak zalijepili naljepnicu sa svojim imenom. Eto, kupiš na tržnici 20 čestitki za jedan euro. Onda naštampaš naljepnice i zalijepiš ih na te karte i posao je gotov. Pa se vratiš na Facebook. Zamislite sad u doba korone koliko ljudi imaju vremena za Facebook, Instagram i tko zna kakva sranja, a nemaju vremena niti da se potpišu na čestitku?!  Pa nemojte mi onda ni slati tu čestitku. Što će mi to?! Bez veze. Takve ću jednostavno otprijateljiti!

 

By Marijan Jozić

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here