Milka Babović 1928.-2020.
Dopisujemo se mailom. Ona najčešće pošalje neku Generalićevu naivu za uljepšavanje dana, a ja joj pišem o djetetu, kako raste i kako joj je svijet svakim danom sve veći.
Milku Babović upoznao sam 2006., nećkala se hoće li mi doći u emisiju. Poslije smo postali prijatelji, povjerila mi se kako ju je emisija izvukla iz depresije, nekoliko puta pili smo kavu u Mercator centru i tu sam o Milki doznao svašta. Kao mlada cura, gotovo dijete, bila je bolničarka u Rumi, u rukama držala limenu zdjelu u koju su padali gnjili partizanski prsti, koje su doktori borcima sjekli kada bi se vraćali s fronta. Doznao sam i da se zaljubila u nekog Bugarina, pobjegla s njim u Bugarsku, postala mu ženom i vratila se u Jugoslaviju kada je shvatila da su snovi negdje drugdje; ispostavilo se u atletici i sportskom novinarstvu. Nakon toga o Milki se više-manje sve zna, a ne zna se možda još samo da je nakon umirovljenja odbila ponudu moćne telekomunikacijske kompanije da za pedesetak tisuća kuna snima reklame, uz obrazloženje: „Znate, ja jesam u mirovini, ali na neki način još uvijek sam obavezna svojoj matičnoj kući HRT-u, koji ne dopušta djelatnicima da snimaju reklame pa ću vas morati odbiti, jer kakav bih ja to primjer bila mlađim kolegama“. Naravno da Milku HRT više ničime ne obvezuje, ali to je takav soj ljudi, nema ih puno, pravilno su raspoređeni, kao martiri na nemirnom moru, što pokazuju gdje su luke i utočišta.
A što se tiče same emisije, dosita se napričasmo Milka i ja, ali mi je posebno legla brutalna iskrenost u odgovoru na pitanje kakva je starost. „Dragi gospodine Stankoviću, starost je grozna i po dupetu bi trebalo nalupati svakoga tko maloj djeci tvrdi drugačije.“
I, eto, dok je starost grozna, Milku smo i dalje gledali u Plesu sa zvijezdama, kako svake godine u mirovini dobiva novinarske nagrade, prenosi iskustva na mlade novinare. U Plesu mi nisu bile drage marame s cvjetnim uzorkom, smijao sam joj se kad je kamera zatekne nespremnu dok pokazuje ocjenu plesačima, i volio sam je. U stvari lažem. Volim je. Ne znam trebam li sada nešto dodatno objašnjavati. Jednostavno je volim.
Članak je objavljen uz dozvolu autora Aleksandra Stankovića

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here