Vidio sam kako se u nekoliko sekundi ruši moj grad

Autor:Miroslav Šantek

Zemlja se zatresla. Toliko silovito da je svaki pješak gubio tlo pod nogama. Neugodan osjećaj bespomoći praćen potmulom tutnjavom i osjećajem vrtloglavice zatekao me je na rubu petrinjskog parka. Sa obližnje zgrade suda odlomio se komad zida i pao na jedan automobil. Okrenuo sam se pokušavajući uhvatiti ravnotežu i vidio kako pada odlomljeni križ s vrha crkve sv.Lovre.

A onda su se počele rušiti kuće na Trgu dr. Franje Tuđmana. Splet starih povijesnih građevina preko puta autobusne stanice je jednostavno pao odlomljen na cestu kojom su prometovali automobili i nekoliko njih poklopio. Digao se ogroman oblak prašine. Neprobojan. Cigle su zasule i zatrpale jedan automobil, a neki glas je povikao da je unutra dijete. Ne mareći za svoju sigurnost prolaznici su dotrčali do tog automobila i pokušavali odtrpati automobil. Iz ruševnih kuća su izlazili ljudi krvavih glava i prekriveni prašinom. Sa svih strana su se čuli jauci i zapomaganje. Plač. Nevjerica. Psovke. Cesta koja vodi uz park prema zgradi Gradskog poglavarstva je pretrpana oštećenih automobila. Jedan bijeli Peugeot je potpuno nastradao, a u njemu su se nalazii putnici. Došla je hitna pomoć, vatrogasci. Profesionalci koji su sa građanima na kraju uspjeli izvući ljude iz smrskanih automobila.Preživjeli su. Jedan otac i njegov sin su izvučeni ispod gomile cigli. Vidio sam i gradonačenika Dumbovića kako se drži za glavu rukama ,baš kao i ostali građani ne vjerujući da se ovo doista događa.Potpuni kaos je nastao. Nešto što se riječima ne može opisati.

Imao sam osjećaj kao da je upravo izvršeno bombardiranje središta Petrinje. I zgrade dalje uz Nazorovu su pretrpjela velika oštećenja. Stari hotel, 1. Osnovna škola, sve su to postale poluruševine uz puno oštećenih građanskih kuća. No, pokazalo se da su Petrinjci vrlo hrabro i nesebično krenuli u pomaganje drugima u nevolji. Čak i po cijenu vlastite ozljede. Dolazi i Hrvatska vojska. Sve je više snaga pomoći. Ali, nažalost. Vidio sam i smrt djevojčice u Turkulinovoj ulici. Njena majka je glasno pakala. Glasnije od cijelog tog potresa i buke. A onda su svi zaplakali.

 

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here