gdje je nestao moj grad

zorom
podnevom
u dolini starog sunca
podivljala zemlja
otvara usta
pokušava progutati grad
moj grad
u ulicama punim blata
pred zamah kiše
ljudi na krovovima
liječe rane grada
svoje zaboravljaju
na ušću
nabujalih rijeka
ostavljeni su osmijesi
i stara razbibriga
kroz suton tišine
kada utihnu nemirne ptice
još uvijek tražim grad
moj grad
u središtu grudi
tu..gdje sve još kuca
on živi..živi moj grad
Boba

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here