Još smo živi – dobro je

Autor:Miroslav Šantek

Danas sam sreo starog prijatelja na nasipu Petrinjčice. Hoda po snijegu. Ide iz ljekarne. Šećeraš je i trebaju mu tablete. Potres ga je prodrmao na dvorištu. Bacao ga je kao da je od papira. Još smo živi-dobro je, kaže mi.

Stigla je nova trafostanica u gradski park. Čini se manja od one koja se na tom mjestu nalazila desetljećima i koja je prošlog ljeta ukrašena petrinjskim motivima. Potres ju je uništio. Zauvijek. Ostala je samo na fotografijama i u sjećanju građana.

Potresna scena. Žena plače na ulici. Govori gradonačelniku Dumboviću koji je naišao putem svoje velike probleme. Nema stropa. Nebo je zavirilo u kuću. Sin joj je teško bolestan i pije gomilu lijekova. Žive u maloj kućici u Rokovoj ulici. Sve što žele je samo strop iznad glave. Teško je ovo vidjeti i čuti.

Središtem grada se širi miris parfema. Onaj karakteristični miris trgovina kao što je DM. Plave plastične posude su naslagane i spremne da odnesu zauvijek robu koja je ostala u trgovini zarobljena potresom.

Doktor Miro Petračić hoda među ruševinama. Otišao je do kioska kupiti novine. I njegova kuća je osjetila potres ali nije teško oštećena. Ni on, baš kao i tisuće Petrinjaca ni u najcrnjim snovima nije mogao zamisliti da će se ovakvo zlo sručiti na Petrinju.

Komad sreće. Trenutak nade. Sunce obasjava nasip Petrinjčice i skupinu mladih koji su se na trenutak maknuli od potresnih scena. Ovdje je toplo i dobro.

 

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here