„Šjor, a ća Ti očeš“

Autor: Marjan Gašljević

Tamo neke davne 1991. godine obiteljska kuća i sve oko nje sravnjeno je sa zemljom. Tada sam znao tko mi je neprijatelj pa sam pokušao obraniti svoje bližnje i svoju imovinu i nisam, kao mnogi, pobjegao već ostadoh skoro 5 godina dok nisam vratio ono zgarište što je ostalo zaraslo u šikaru. Koliko li sam samo puta zakukao što nisam tada otišao putem mnogih u neku, tamo, Njemačku, Ameriku, Australiju….

Ovaj nesretni potres nisam prepoznao kao, tada neprijatelja, a ne mogavši se braniti jednostavno sam pobjegao. Nisam pobjegao radi sebe ostarjelog invalida i isto tako teško bolesne, invalidne supruge. Strpali smo u automobil dječicu odvezavši ih u kućerak što sam davno kupio na „najlipšem otočiću“ uloživši u nju osiguraninu koju dobih za dio tijela i zdravlja „nesebično darovanog na oltaru Domovine“. U stanu, koji se je u potresu rasuo kao kućica za lutke kada moja unučica odluči da to nije to kako je ona zamislila, ostala je i jedna „buža“  taman tolika da susjed meni ili ja njemu poželimo „dobro jutro“ ili „laku noć“.

Kao dobar građanin došavši na Otok odlučim se prijaviti vlastima da sam tu vodeći najviše računa da još uvijek itekako vlada famozna epidemija korone a oko te moje kućice bar kilometar uokolo „nema žive duše“. U stvari, prijavljivanje sam više bazirao na činjenici da sam prije nekoliko godina iz tih institucija lokalnih vlasti krajem godine dobio prijeteće, bar sam ga ja tako shvatio, pismo jer nisam do tada platio boravišnu taksu a oni su „praćenjem utvrdili da sam u tijeku godine bio u toj svojoj nekretnini“ pa, eto, da ne bi bilo sankcija …. I ako je ova opaska istinita ipak sam se daleko više vodio činjenicom da se ne desi nešto „ne daj Bože“ kada mi mogu pomoći lokalne institucije koje bi, vrlo lako, mogle kazati da, u maniri dobre birokracije, za mene i ne znaju pa ako me već treba spašavati od neke friži prije se moram prijaviti. I tu je kvaka. Empatično naravoučenje.

Javim se, dakle, u lokalnu općinu najavivši jednoj maloj, zgodnoj crnkici da sam sebe i pripadajuću mi družinu došao prijaviti tek toliko da vlasti znaju da smo tu kada ona iskolači okice na mene strogo, kako to vlast prema puku i reagira, upita: „Šjor, a ća ti očeš?“

„Neću ništa. Ništa mi ne treba i ništa od vas ne očekujem.“ Zatečeno odgovorih uz:“Zbogom.“

Poznavajući neke dobre i drage ljude iznenađujuće brzo dobio sam, prvenstveno za dječicu, nužno potrebitu psihološku pomoć. Mladenu, Luijani, Luciji nije bilo teško doći čak do Otoka i raditi s djecom. Vrlo profesionalno, predano i, što je najvažnije, uspješno.

To famozno: „Šjor, ća Ti očeš?“ Progonilo me je danima da bih, na koncu, pokupio stvari i vratio se svojoj „buži“.

Promislivši, u stvari, lagao sam toj mladoj šjori rekavši da ništa ne trebam i ne želim. Želim. Želim, dakle da mi za mojih 48 kuna koje plaćam svaki mjesec od 12 godišnje bio na otoku ili ne lokalno poduzeće odveze smeće iz čipirane kante u koju ga odlažem. I za siječanj ću platiti tih 48 kuna makar sam puna dva tjedna strpljivo čekao da naiđe kamiončić i isprazni kantu. „Godo“ nije došao a smeće sam u prtljažniku odvezao u Sisak. Tamo je i tako sve na „hrpi“.

Žalim i da mi se u moju uličicu stave bar dva – tri rasvjetna mjesta da ne bauljamo po mrakači. Valjda sam uredno plaćajući komunalnu naknadu prikupio na općinskom računu dovoljno za dvije – tri sijalice.

Želim isto tako, da se u ulicu istrese bar kariola mrvljenog kamena pa da, umjesto po lokvama, hodamo po kamenju danju i noću. A, kada sam već kod te tužne ulice, redovito plaćam lokalnoj upravi i naknadu za „slivne vode“. U stvari ja ne znam što to jest i čemu taj novac služi ali mi je, za razliku od mojih malaca, tužno kad pada kiša da ulicom teče potok, rijeka čak a kad kiša prestane ostane prelijepa vododerina, suvaja, da ne kažem.

Šjor, dakle, neće ništa do li onog što je platio a ono poreza za „luksuz“, kako reče kazana crnkica, to šenkam Vama jer je to i tako, kao i sve drugo na otoku što se kreće, puzi, pliva, raste, leži, trune ili samo mrda, Vaše.

Moja je samo „buža“. I susjedova, naravno.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here