Iskustvo i hvala iz prve ruke

Iskustva mog poznanika, specijaliste urologa kao pomoćnika liječnika u odjelu Covid Intenzivna njega u bolnici u Holandiji.

Predgovor: Doktor Noordzij ima isto prezime kao moja supruga pa ga zato smatram familijom. On je specijalista urolog ovdje u gradu gdje ja živim. Zbog korone u Holandiji i zbog manjka medicinskog osoblja angažiran je na odjelu IC (Intensive Care) gdje se brine o Covid pacijentima. Njegova priča mi se svidjela pa sam odlučio da je prevedem za PS portal. Dakle, on je ovako napisao u svom blogu:

“Mislim da ste to radili puno češće, i to tako dobro”, kaže mi jedna od medicinskih sestara. Moja prva noćna smjena na odjelu za Intenzivno liječenje (IC). Ventilirani pacijent mora biti okrenut. Tijekom dana i navečer postoji okretni tim: IC zaposlenici koji okreću pacijente pod vodstvom anesteziologa. Noću nema okretnog tima i to sami radimo. Intenzivist je dirigent na čelu kreveta i zajedno s nizom medicinskih sestara u nekoliko koraka okrećemo pacijenta teškog više od 100 kilograma od trbuha prema leđima.

Prirodno, smotao sam staru plahtu ispod njega i stavio novu tako da ga može prevrnuti. Tijekom studija radio sam niz godina kao pomoćnik njegovatelja na odjelu za traumatologiju u  Medicinskom Centru Erasmus u Rotterdamu. Taj je preokret bio svakodnevna rutina za pacijente s prijelomom kuka. Nakon što sam to rekao, medicinska sestra IC-a rekla je: “Onda vjerojatno također znate kako brzo postaviti novu jastučnicu oko toga.” I da, i to se također dogodilo u trenu. Tijekom te 3 godine kao pomoćnik njegovatelja u Rotterdamu, ne samo da sam nešto zaradio, već sam i puno naučio. Od pranja stražnjice do ubrizgavanja infuzije. Od namještanja kreveta do pisanja izvještaja. Od zbrinjavanja rana do davanja lijekova. I da se ne zaboravi: podijeliti čaj, kavu i dati pokoju injekciju. Ali prije svega naučio sam i iskusilo kako medicinske sestre razmišljaju i rade. Je li to iskustvo potrebno? Nisam siguran u to ali znam da me to učinilo boljim liječnikom. Moja velika zahvalnost za rad medicinskih sestara datira iz tog vremena. Praktičan stav, super mentalitet, srce za pacijente i kolegijalnost. A također znam da nije zlato sve što sija. To je naporan posao, posao na koji nemate puno utjecaja. Mogućnosti razvoja su ograničene. I – zasigurno u ovom trenutku – od medicinskih sestara traži se puno, možda i previše. Ipak, primjećujem da većina medicinskih sestara voli svoju profesiju. Tijekom stručnog usavršavanja i kao medicinski specijalist uvijek sam nastojao održavati kontakt s medicinskim sestrama. Mi jedan drugog jako trebamo. Medicinske sestre su naše uši, oči i ruke. Ako smo mi dirigenti, oni su glazbenici. Bez dirigenta bit će nered, ali bez glazbenika glazbe uopće nema. Već sam napisao nekoliko priča o sestrama na odjelu IC. Interakcija s medicinskim sestrama s IC odjelom je intenzivnija nego na uobičajenom odjelu, jer ste mnogo prisutniji na odjelu i među pacijentima nego na normalnom odjelu za njegu. Tamo idemo u vizitu, a zatim nestajemo natrag u ambulanti poliklinike ili u sali za operacije. Pogotovo kao početnici na Intenzivnoj, često provodite vrijeme duže s pacijentima nego na običnom odjelu. Štoviše, možete mnogo naučiti od medicinskih sestara pored kreveta. Ono što ostaje upadljivo jest dvojaka slika njege intenzivista: s jedne strane vrlo tehnička, ali s druge strane i čisto ljudska. To se odražava na postupke medicinskih sestara Intenzivne. Jedne minute petljaju se oko postavljanja ventilatora; slijedećeg trenutka s ljubavlju uredno češljaju kosu pacijenta jer dolazi posjeta. Budući da sada imam više kontakata s medicinskim sestrama, sada se češće – i s velikim zadovoljstvom – sjećam svih tih večeri i vikenda kao pomoćnik njegovatelja u bolnici u Rotterdamu prije desetak godina. Divljenje je ostalo i zapravo se povećalo. Pogotovo u ovo doba korone. Kako satima brinu o pacijentima u zaštitnoj odjeći, daju lijekove i vrše registraciju. Kao liječnik češće napuštate odjel i zato kraće hodate u toj vrućoj i neugodnoj zaštitnoj odjeći. Ali, ja se ne divim samo tim medicinskim sestrama, već i svim medicinskim sestrama: na odjelima, ambulantama, u kućnoj njezi i u staračkim domovima. Nemam veliku vreću novca i ne mogu smanjiti opterećenje tih sestara na poslu. Na žalost, ne mogu stvoriti svijet bez korone i ne mogu im olakšati posao. Ali ono što mogu učiniti je vrlo dubok naklon. Naklon svim medicinskim sestrama.“

 

By Marijan Jozić

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here