Naša priča

Autor: Marjan Gašljević

Tih davnih devedesetih kada je na Hrvatsku krenulo zlo srpske agresije prvi koji su se suprostavili povampirenim bundžijama bili su hrvatski policajci zamijenivši dotadašnju petokraku hrvatskom šahovnicom. Ne zaboravimo, neki i nisu. Tada su im se počeli dragovoljno priključivati i građani posebno ugroženih područja, mnogi bome i nisu, te skromnim bojnim sredstvima pružili prvi otpror omogućivši, bar, sumještanima da spase goli život. Iz policijskih postrojbi izrastale su postrojbe Zbora narodne garde kao nosioca vojnih djelovanja. Većina organizacije, obrane i osnivanja obrambenih snaga na terenu svedena su na intuiciju i hrabrost svjesnih lokalnih ljudi. S vremenom rastao je broj branitelja pod oružjem a uspostavljao se i subordinacijski slijed. Primjerice 8. kolovoza 91. godine tzv Sisačku crtu 172. kilometra branilo je cca 2800 naoružanih branitelja da bi 12. prosinca s pretpočinjenim postrojbama na toj ( i ako dosta kraćoj ) crti bilo raspoređeno gotovo 23 000 vojnika. Tada su na tu crtu počeli dolaziti i prvi nađinđani časnici. To navodim jer su časnici Operativne grupe za Sisak i Banovinu prevedeni ili unaprijeđeni u hrvatske činove tek krajem travnja. Do kraja kolovoza dio tih časnika je otpušteno jer nisu baš nešto bili poćudni. Prikupilo se dovoljno novih poćudnih.

Danas, 18-ti dan nakon potresa koji je razorio Baniju, nekako  mi kronologija događaja tih nesretnih devedesetih sve više sliči današnjoj. Još se tlo nije smirilo nakon prvog razornog udara na teren su izašle hrvatske žurne službe – vatrogasci, policajci, medicinari, HGSS-ovci nesebično se bacivši u posao pomoći potrebitima. Njima, profesionalcima bez ustezanja priskočili su u pomoć mnogobrojni građani često zanemarujući i vlastitu nesreću da bi pomogli bližnjemu. Trajalo je danima u kojima su mnogobrojni volonteri po cijele dane uklanjali materijal s prometnica, dimnjake, crijepove i štukature koje su prijetile urušavanjem. Mnogi su prekopavali ruševine tražeći eventualne stradale u čemu su se posebno iskazali vlasnici potražnih pasa, drugi su pak istovarali šlepere i kamione pomoći koji su na ugroženo područje slali dobri ljudi širom Hrvatske i okruženja a oni drugi su s korisno selektiranim i posloženim paketima obilazili ugrožene dajući im tu prvu pomoć u hrani, vodi, odjeći ali i medicinskim potrebama. Imena tih mnogih ljudi uglavnom ne znamo i nikada ih nećemo doznati ali, što je najvažnije, ni oni ne žele da se njihova imena znaju. Oni znaju da su se dali bližnjem bez potrebe naslikavanja. Stvari su, uz stalna podrhtavanja tla, uglavnom dovedene u neke moguće prihvatljive okvire. Gdje su spavali i što su jeli ti mnogobrojni volonteri ali i profesionalci na terenu? Jeli su ono što su im skuhali i dostavili opet samoorganizirani volonteri iz cijele Hrvatske. Spavali su, uglavnom, u svojim automobilima ili pod nekim provizornim zaklonima.

I onda su došli „ONI“. Došli su u salonskim cipelama pod rotacijama. Pomno pazeći da ne „ugaze“ prvo su potjerali one koji su hranili sve te koji su do tada radili da bi zaključili da i večina onih drugih tu samo smetaju. Zaključili su da je ta neorganizirana volonterska rulja neorganizirano zbrinula tisuće ugroženih, uklonila tisuće tona građevinskog materijala koji je priječio njihovim limuzinama da jure pod rotacijom Banijskim cestama, demontirala tisuće dimnjaka i popravila tisuće krovova da bar koliko toliko zaštite preostalo od nemilosrednog vremena.

„ONI“ su, dakle, zaključili ovog 18-tog dana da će „ONI“ napraviti plan i program i …..

Najružnije mi je i najtužnije kada neki od tih likova iz „makine“ pokaže uglancanu salonku a kamere se slete da im ne bi nešto promaklo. Ma što vam može promaći kada se 18-ti dan tek razmišlja o planu sanacije?

Zar Vam, dragi kolege, sve i jedan mještanin koji je zalutao pred neku kameru rekao što očekuje od „ONIH“: „NIŠTA!“ Što je trebao uraditi onaj komu su lopine otkupili krave za tri – četiri puta manju cijenu od stvarne.

Lijepim riječima zamoliti krave, svinje, ovce, konje, koze, magarce da se strpe jer će „ONI“ upravo ovog 18-tog dana započeti izrađivati plan i program i sve će biti lijepo i transparentno a „princeza će sa svojim princem dugo živjeti u ljubavi i slozi.“

A Vi, dragi moji zemljaci, ostanite strpljivi do trenutka kada će „naša“ Dube (jer ona zna) i „ONI“ (jer oni jedini znaju) odlučiti da li smo Banovci ili Banijci. Živimo li na Banovini ili Baniji. Samo da ne ostanemo, a to mi se čini izglednim, na BANANOVINI.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here