Autor:Miroslav Šantek

Jedne proste banijske zime, u selu prijatelja mog Ivana Radoševića, Hrvatskom Čuntiću, kao i svakog siječnja slavilo se zimsko Antunovo. Kroz snijegom zametene ceste vozio sam automobil iz Petrinje prema dubinama Zrinske gore, slušao The Doorse, gledao kako srne izviruju iza grmlja livada i šuma na putu, a vijugava Petrinjčica se gizdavo ledila u mom oku. Ja nisam vjernik. Jesus je moj prijatelj i to je sve.Došao sam na to mistično brdo kojim dominira ogromna građevina koja je otvorila svoja vrata hodočasnicima sa svih strana. Narod se skupio u unutrašnjosti samostana, a ja sam se popeo na kat i s visine fotografirao prizor. Sjećam se velikih borova oko oltara. Moćnih. Visokih i okićenih kuglicama.Ta slika mi je ostala u sjećanju. Privlačna. Mistična. Sa ledenim snijegom, hladnim vjetrom, pogledom koji puca na sve strane u daleku bjelinu i s Jimom Morrisonom. Zavolio sam to mjesto.

Danas, nakon grozote potresa, još uvijek harajućem koronavirusom, sa vidanjem rana i živaca, konzerviranom hranom i Pleter grahom s malo kruha, razorenim središtem Petrinje i potpunim užasom, mnogi ljudi su zaboravili na današnje zimsko Antunovo. Ali javio se moj frend Ivan. I napisao nešto riječi za ovu priču.

 

Proslavljen blagdan sv. Antuna Pustinjaka u Hrvatskom Čuntiću!

U mnogim crkvama širom svijeta 17 siječnja, stavljaju se slike ili kip Sv. Antuna Pustinjaka. Neobično je danas u Hrvatskom Čuntiću da je pater Žagar postavio sliku ovog štovanog sveca. Opće je poznato da je izgubio oba roditelja, da je cijelo vrijeme života bio na samotnom mjestu. Vrlo rado i često odlazio u samostalne u pustim krajevima, te provodio vrijeme u molitvi. Današnju svetu misu predvodio je fra Drago Grizelj župnik sv. Bartola iz Hrastovice zajedno fra Petrom Žagarom. “Sve nas je pogodila ova strašna tragedija, hvala Bogu ostali smo živi, ali suosjećamo se sa žrtvama, i molimo se danas za sve njih, kao i za sve nas ovdje nazočne” na početku se obratio fra Drago.

Dvorište samostana nije bilo ispunjeno sa mnoštvom ljudi, oltar u crkvi Sv. Antuna nije bio opkoljen, još uvijek traje zabrana ulaska u ovu velebnu crkvu na Čuntićkom brdu, koju već tri stoljeća posjećuju hodočasnici. Neobična pojava na ulaznim vratima, žuta je naljepnica, ljudi sa maskama, da se uočiti da je nastupilo sasvim neobično vrijeme za sve ljude. Prisjećam se duge i hladne zime, siječanjskih ledenih staza do Čuntićke crkve i kolone konjskih zaprega saonica, putovalo se iz Petrinje, oni su vjerni hodočasnici. Hladnoću se na kraju misnog slavlja, razbijala sa mirisnim kuhanim vinom, koje je skuhao fra Petar Žagar. Ostala je vjera da će nadolazeće Antunovo koje mi nazivamo ljetno, biti proslavljeno bez potresa i bolesti virusa.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here