Populizam ili bezobrazluk

Autor: Marjan Gašljević

„Prekupce koji u bescjenje otkupljuju stoku po Baniji ja bih trpao u zatvor.“ Izjavio je Milorad Pupovac prigodno negdje u svom obilasku Banije cijela tri tjedna poslije potresa. Bez i najmanje namjere da Milorada Pupavca i sve druge ljude koji su u dobrim namjerama došli na ovo područje donijevši ljudima pogođenim katastrofom humanitarnu pomoć  a on je sa suradnicima dolazio u više navrata dijelim na bilo koji način izuzetno mi je zanimljiva pa i neprimjerena ta izjava.

Gospodine Pupovac i Vi ste dio Hrvatske vlasti koja je to dopustila.

Sam sam rođeni Banovac i, ma kuda odlazio, uvijek sam se vraćao kući. Na toj nesretnoj Baniji poznajem svaki puteljak i sumnjam da postoji kutak u koji nisam zavirio. Banija je jedno predivno područje kojemu je, ne Bog, već ljudi koji misle da su Bogom dani u Hrvatsku politiku davno rekli: „Zbogom.“ Baniju sam uopoznao najviše kao ljubitelj prirode a paleta prirodnih ljepota na tom je području zbilja nevjerojatna. Žalosniji i neizmjerno težio dio upoznavanja bio je Domovinski rat i, na koncu, pobjedonosna Oluja. Za Baniju me, dakle, vežu mnoga saznanja. Od mjesta gdje je život ostavio neki od mojih prijatelja i suboraca do mjesta u prohladnim, bistrim potocima gdje se love riječni rakovi i gdje klen izvodi svoj divlji, vodeni ples. Od brdskih kota s predivnim, uvijek drugačijim vidicima do „autoputa“ kojim krstari divljač. Da, to je Banija. Moja Banija.

U toj Baniji, kažu podaci, samo posljednjih dvadesetak godina odselilo se četrdesetak tisuća stanovnika. Iz vizure sela nestali su mnogobrojni silosi koji su ukazivali na koperacijsku proizvodnju stoke a nestala su, bome, i sela. Nestale su tvornice i radionice u koje su vrijedni Banijski seljaci odlazili dodatno raditi žureći u rane, još mračne, jutarnje sate na „ćiru“ koji će ih odvesti do mjesta rada. Nestao je i „ćiro“. Ma, nestao mu je i trag.

Do ove nesretne zemljotresne katastrofe razbacani širom tih nepreglednih banijskih bregova i dolina životarili su ljudi. Mnoga sela su ostala bez stanovnika a tamo gdje je ostalo neko domačinstvo uglavnom je bilo staračko. Tu i tamo neke su obitelji pokušale raditi uglavnom se baveći stočarstvom. Kako govore ovih dana i nije im išlo tako loše. Na koncu, na selu se uvijek radilo od jutra do mraka. Na razlokanim cestama i puteljcima lakše i češće je bilo sresti neku od vrijednih gerontodomačica nego malca s torbom na leđima na putu do škole. TV ekipe bi se čudila kada bi zalutale na neko od mjesta ovih područja pa čuli da tu nema struje, vode, niti signala za mobitel. Da, to je slika Banije bez obzira na nacionalnost.

Hrvatskoj vlasti je trebalo jako dugo da se nađe ljudima poslije potresa. Dok su u Zagrebu uopće shvatili da se ovdje desila katastrofa (tek 4. siječnja) tisuće volontera uz pomoć malobrojnih, po formaciji, žurnih službi sjurili su se iz cijele Hrvatske ali i susjedstva pomoći ljudima u nesreći.

U prvim izvješćima s terena, na stranu da reporteri često nisu znali niti gdje se nalaze, težište je bilo na spašavanju ljudi. Ono uzgajivača koje je zatečeno katastrofom pokušavalo je svoje „blago“, tako, naime, na Baniji zovu krave, konje, svinje, koze, ovce spašavati improviziranim rješenjima kojima nimalo u prilog nije išla meteorološka situacija. Trebalo je pronaći žurno rješenje.

Ljudi su plakali rastajući se od svojih krava koje su odvozili prekupci otkupljujući ih za, svaki dan, sve manju cijenu i po nekoliko puta manju od realne. A Vlast je pričala i pričala.

Gospodine Pupovac, i Vi ste dio te vlasti. Koliko je, dakle, na Baniji Država otkupila krava, konja, svinja, ovaca u ovih tri tjedna od potresa i na taj način spasila bar dio „blaga“ banijskog seljaka?

Lijepo danas u Saboru zvuče rečenice brige za Baniju. Tri tjedna poslije potresa. Te priče sigurno neće pomoći stanovnicima Banije kao što im nisu pomogle niti one euforičnije, pobjedonosne 95. godine.

‘Ajmo si priznati da za koji dan, ako se ovako nastavi, Banije više nema. Tu i tamo će se kroz šikare probijati neki nostalgičar sličan meni strepeći da se ne nađe oči u oči s vukom, medvjedom ili veprom. A iz Vaše priče i priče vaših saborskih kolega i društva iz izvršne vlasti koje, na prvu, lijepo zvuče čak se niti ne nazire bilo kakva ideja rješenja za Baniju. I u tom sveukupnom „ništa“ i Vaša je ruka gospodine Pupovac.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here