Sisački plakati za plakati

Autor: Marjan Gašljević

Još samo nekoliko dana i vrijeme kada nas je zadesio katastrofalni potres početi će se brojati u mjesecima. I dok danas šećem i mojim gradom Siskom svu stravu katastrofe mogu vidjeti samo ako pogled podignem na sisačke krovove a onda, pažljvijim promatranjem, zamijetiti i bezbrojne pukotine na zidovima, naherene prozore, mjesta gdje su nekad bile štukature. Neke zgrade već su „okružene“ skelama što daje nadu u skoru obnovu. Odmah, prvih dana poslije potrese krenulo se u sanaciju objekata u vlasništvu Grada a kako će izgledati obnova ostalih to treba tek vidjeti. Posebno su zanimljivi mnogi privatni stambeni objekti koji su dobili crvenu oznaku a stanari preseljeni u neko od kontejnerskih naselja koja su niknula, maltene, u roku odmah kako su stizale kamperice i kontejneri od mnogobrojnih donatora koji su priskočili.

Mnogi ljudi širom Hrvatske ali i drugih zemalja požurili su pomoći volontirajući, a oni drugi su, pak, slali različite potrepštine. Na stradalom području snage su u zajedništvu upregnuli inače „najljući“ protivnici, „Torcida“ i „BBB“. Ljudi su bili zatečeni pa onda oduševljeni tim, uglavnom, mladićima koji su radili od svitanja do noći pa i po noći odmarajući se u svojim automobilima a što su jeli? Zna li tko uopće? I moj je sin zajedno sa svojih stotinjak prijatelja članova, i inače već itekako prepoznate po humanitarnom radu, Udruge „Zibel“ radio ne pitajući čije je i komu pomaže. Strašna je tuga, eto, što je jedan od volontera pomažući smrtno stradao. Svi ti mnogobrojni volonteri radili su i pomagali sami cijenivši gdje je i što u tom trenutku najpotrebnije. Ne bi bilo pošteno ne spomenuti nekoliko lokalnih političara koji su se također „podmetnuli“. Tražili su pomoć. Pomoć Države u interventnim potrebama koje nisu mogli osigurati sami a kamo li preko volontera. I, onda, kada se je Država probudila, Banijom su počele krstariti limuzine pod rotacijama i pred kamere su izlazili „kravataši“.

Pljuštala su obećanja. Od interventnog otkupa stoke do „momentalne“ izgradnje svega porušenog. U jednom su se danu po nekoliko puta građani oslobađali plaćanja struje, vode, komunalija, fiksnih TK usluga i čega još ne da bi za sat-dva to bilo povučeno, pa opet „izvikano“, pa opet….

Sisački đaci nisu do dan prije najavljenog početka nastave znali da li će u ponedjeljak u školu, gdje i kako.

I kada se Država razbudila i poslikala krenula je licitacija oko financiranja obnove što je trebalo uobličiti u Zakon, odnosno, uklipiti u postojeći Zakon o obnovi grada Zagreba, Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije. Početni igrokaz, kao i oni naši najbanalniji igrokazi oko „Zakona o lopti koja bi trebala biti okrugla“, bila je činjenica da je Zagrebački potres bio „prirodna nepogoda“ a Banijski „katastrofa“. I u toj banijskoj katastrofi još se „ukazao“ problem oko potpomognutih područja i grada Siska koji je, kao, mrvicu iznad te crte. I tu je uguran onaj famozni stavak 60/20/20% kojeg je do zadnjeg dana svim snagama branio ministar Horvat ne libeći se i pokoje, hm, „kvalifikacije“. Kako su se svi osim vladajućih, pa čak i njihov koalicijski partner SDSS, digli na zadnje noge protiv te ideje Zakon je rovovski branjen do zadnjeg časa a onda se ukazao „Godo“, presjekao čvor a svi su itekako znali da će, u ovoj priči, Godo doći a neki će dječaci biti bijeni.

Građani, dobrano izmuvani, što će biti plaćeno a što će morati sami platiti siguran sam ni sada ne znaju. U Gradu su osvanuli, pored svih ostalih, jambo-plakati s Gradonačelnicom koja pobjedonosno tvrdi da će Država snositi 100% obnovu. Politički protivnici su se odmah digli na zadnje noge spočitavajući gradonačelnici da je potrošila novac građana za svoju predizbornu kampanju. Slažem se, nije joj to baš trebalo poslije dobro obavljenog posla prvih dana katastrofe. Ali, tko će odoljeti kada su svi oko tebe u kampanji ili je ona, možda, zbilja samo htjela obavijestiti građane da obnovu neće morati plaćati svojim novcem (ha, novac će i tako uvijek biti njihova ma kako im ga uzeli).

Meni osobno, evo, ni danas nije jasno da li će potrošačima biti „oprošteni“ računi za potrošenu električnu energiju i na koji će način pojedinačno o tome biti obavješteni? Nije mi, isto, jasno za koje mjesece ne moram platiti namet za TV a da me ne ovrše ovršni kerberi? Da li će se morati plaćati voda i kako će mo pojedinačno i službeno o tome biti obavješteni? Da li će se plaćati komunalna naknada i odvoz kućnog otpada? Obzirom da su neki teleoperateri bili pustili u javnost da se na ugroženom području neće plaćati fiksna usluga zanima me ima li u tome istine te da li će nas o tome obavijestiti ili će nas zaskočiti ovršitelji kada pomislimo da je sve prošlo. Naravno, ima još mnogo pitanja za odgovoriti a odgovore ne očekujem niti priznajem plakatima. Imaju li, dakle, građani pravo bar nešto znati?

U stvari, da li će kakve obnove i kada uopće biti. Vjerujem onim mnogim građanima koji su, stojeći ispred svoje urušene kuće, kazivali odgovor: „Ne vjerujem.“

Već drugi dan nakon potresa na svoj „zid“ stavio sam crticu: „Na stranu štete od potresa, hajd’mo se posvetiti sitnom politikanstvu.“

U vjeri da potres političare brine jedino kada im se fotelje tresu uvjeren sam da svim onima koji su se upregli popljuvati svakog tko misli drugačije oko ovih jebenih plakata s da su sisački plakati za plakati a „opak“ komentar kuću, sigurno neće nikome sagraditi.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here