Foto:Miroslav Šantek

Autor: Miroslav Šantek

Utorak u Petrinji. Do potresa sajmeni dan. Gradska tržnica bi obično bila prepuna ljudi koji bi se nakon obilaska štandova s voćem, povrćem i raznom robom družili satima u obližnjim kafićima. Ovog utorka, ta tržnica je ograđena i nedostupna, nikakve robe za kupiti nema, ali ima Potres free – kave koju sam popio u društvu dva prijatelja. Svaki ima potresnu priču. Jedan ima nesreću da je vlasnik kuće u središtu grada. Jedne od onih koje su slikovno obišle zemaljsku kuglu. Spasio je živu glavu, sada živi u dvorištu u kampici, a kuća je spomenik kulture. I za rušenje i za popravljanje. Problem je što nitko ne zna točno kako će i kad će početi išta graditi. Kao i mnoge Petrinjce, počinje ga opsjedati misao da se ovdje dugi niz godina ništa neće promijeniti i da smo prosto rečeno – nadrapali. Kažu ljudi da bi Kinezi već napravili novu Petrinju ii u blažem slučaju, da su neki majstori svaki dan skidali ciglu po ciglu već bi se nešto vidjelo. Ovako samo stoje ruševine. Nitko ne objašnjava kad će država točno krenuti u obnovu.

Još uvijek u Petrinji su svakodnevne, vrlo brojne medijske ekipe

Drugi frend mora natrag u Njemačku. Na arbajt. Stan na Sajmištu mu je dobro prošao. Očito ima dovoljno armature u zidovima pa su zidovi izdržali ljuljanje, a stanari su govorili da u trenutku 6,2 po Richteru, tko se nalazio izvan zgrade imao je priiku vidjeti kako se tlo savija i kako se kao u crtanom filmu zgrade približavaju jedna drugoj, a onda se vrate u normalu. Čisto ludilo. No, bar je ovdje puno slobodniji što se tiče korone. Vadi iz džepa potvrdu na njemačkom gdje se njegovi podaci – “ausvajs” za hodanje po cesti do posla i nazad. Kaže, tamo je policijski sat. Nešto nama ovdje nezamislivo. I istina. Pijemo kavu na otvorenom bez maski i ispod plavog neba i na friškom zraku.

Petrinjci s tugom prolaze kroz razrušeno, neprepoznatljivo središte njihovog voljenog grada

A onda, u svom tom još jednom besmislenom danu Petrinje – jer danas sasvim sigurno neće doći bageri, radnici i ostali, kad je potpuno normalan život zaustavljen i zbog korone i zbog ovog potresnog razaranja, na komadu zelenila, komadu zemlje koji je ostao cijel u središtu grada, na fontani u gradskom parku ukazale su se umjetničke slike. Na starim i za Petrinjce neprocjenjivo vrijednim figurama četiri gola dječaka koji se pokušavaju popeti na velike kornjače iz čijih usta curi voda u bazen fontane, a koje su Petrinjci iz tko zna kojih razloga prozvali žabama umjesto kornjačama osvanula su na kratko vrijeme umjetnička djela.

Kratkotrajna, iznenadna izložba povodom nadolazeće Noći muzeja na fontani u gradskom parku

Radi se o pokušaju obilježavanja nadolazeće manifestacije Noć muzeja koja se obično odvijala u prostoru obližnje Gradske galerije Krsto Hegedušić i zgrade Hrvatskog doma, a danas obje zgrade imaju crvenu naljepnicu statičara koja je vrlo siguran put za rušenje. Slike su postavili iz privatnih kuća djelatnici galerije i doma, a u petak se ovdje trebalo održati i malo kulture, opuštanja i zabave za potresene građane. Naime, trebali su bečki valcer zaplesati članovi Plesnog kluba Petrinia, tamburaši Petrinjčice iz Hrvatskog doma su trebali zasvirati, a HPD Slavulj zapjevati. No, epidemiološka ekipa dr. Brkića reče – ne može. Korona.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here