Ana Ceković
SAMO NE BUDI MOJ MOL
osluhni disonantnu muziku u sebi
što doziva te iz skrhana krova,
ali nemoj pjevati rekvijem
dok humci šute rječito u te zure i slute
odlazak na neka bolja, daleka mjesta
ti znaš, ona postoje samo u nama
jer nama je dana ta moć da ovu noć
pretvorimo u dan koji će postati san
obasjan mističnim notama milosti
i zato nemoj u srce pustiti šuljajući mol
nek’ djetinji dur osvoji čembalo tvoje duše
i povede te u neki drugi svijet
gdje tek ništavne materije se ruše
osjeti miris začina u zraku,
bilje Panonije što klija i raste
u tvom nevidljivu habitusu ,
to tvoja zemlja za tebe još diše,
obavija meko nasuprot kovitlajuću jadu
u zelene povoje potiho rađajuću Nadu
(posvećeno Glazbenoj školi Frana Lhotke u Sisku)
Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...
