Kozmetički početak rušenja Petrinjke

Autor:Miroslav Šantek

Najbolje je uvijek čuti što građani misle i koliko uopće znaju o nekoj temi koja se dobrim dijelom tiče i njihovih života. S južne strane nekadašnjeg ponosa Grada Petrinje kojeg su izgradile socijalističke vlasti tog doba, a koje je danas u debeloj ropotarnici povijesti – tada velebne zgrade Robne kuće kojoj su dali najljepše ime što može postojati – Petrinjka, a danas rak rane poslijeratne Petrinje koja devastirana stoji desetljećima, nalazi se crvena naljepnica – neuporabljivo. A ministar Medved je rekao da će ju srušiti. Državno je vlasništvo već neko vrijeme. Nalazi se u Petrinji, ali nije od Grada Petrinje.

Ta izjava i čnijenica dotičnog ministra je potegnula raspravu i razmišljanje mnogih građana u stilu – pa kako sad to? Pa zar nije to od više vlasnika? Zar nije tu vlasnik Gavrilović? Kako to da Grad Petrinja nije vlasnik? Ma to je vlasništvo Srpske pravoslavne crkve! – govore ljudi na Trgu narodnih učitelja , a neki su došli da s mobitelima zabilježe trenutak rušenja Petrinjke. Slušao sam ih sa strane i shvatio da je premalo uopće informacija o tom objektu. Istina jest, da tko je slušao razne izjave gradonačelnika Dumbovića prijašnjih godina kako ima problema s Državom koja ne želi gradu pokloniti svoje vlasništvo, a ni obnoviti ga, mogao je čuti da puno puta spominje i tu Robnu kuću. U Petrinji postoji i državni ured za upravljanje državnim vlasništvom u kojem rade ljudi koji trebaju brinuti o njihovoj imovini –  o toj istoj ruševnoj Robnoj kući, popraviti je ili obnoviti, ili o zgradi bivše kuglane i drugih devastiranih objekata… Ali zato je potres “riješio” sve te probleme. Država je nakon njega umjesto da ju obnovi, naumila srušiti Robnu kuću. Ali ne govori koliko će to trajati i što će biti kad ju sruše.

No, kako god bilo, dva velika bagera su se parkirala na Trg hrvatskih branitelja,okrenula prijeteći svoje željezne ruke  prema tom zdanju prepunom armiranog betona i koje u ovom trenutku izgleda sigurnije od svih oštećenih zgrada u okolini. Tu je i projektant Petrinjke, arhitekt Davor Salopek kojeg ovaj naum pogađa u srce. On je uvijek tvrdio da je Petrinjka na čvrstim temeljima i zidovima i da ni desetljeća devastacije i zapuštenosti nisu uzdrmala njenu statiku. Ne treba zaboraviti ni da je u prizemlju Petrinjke postojao kafić Shpitza- jedno od najposjećenijih ugostiteljskih mjesta u Petrinji i malo je Petrinjaca koji nisu na tom mjestu popili kavu ili pivo na terasi ispod zidina “ruševine”.

U biti, građani s mobitelima su brzo shvatili da se danas neće ništa dogoditi.Neće bageri danas napasti ovo zdanje, rušiti ga dio po dio, slomiti ga i pretvoriti u gomilu smrskanog betona. Danas su ovdje samo radi slikanja. Naime, došao je Premijer Plenković na početak radova. On kaže da je zadovoljan sa svim što njegove institucije čine. I doista, upalili se strojevi, željezne ruke su malo ugrabile postolja terase kafića, malo ukrasnog grmlja, kamere su sve snimiile, Premijer i njegova ekipa otišli su nakon par minuta dalje, a bageri se ugasili. Nisu ni mogli dirati zgradu jer kažu još uvijek je struja i voda u njoj, a vlasnici kafića su jutros evakuirali svoju opremu. A i građani su se okrenuli i otišli svojim poslom.Koliko će im trebati vremena da ju sruše ne govore, što će nakon toga biti ne spominju, ali ono što je sigurno, nikad više nećemo popiti kavu na tom mjestu.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here