brazda

između mene i tebe

stoje isti gradovi
stoje polja i rascijepljena zemlja
nedolično je godinama
ali mi smo zavrzlama
samo sebi jasna
kroz pustinju života
putujemo kao mensure
u koje su natočili vatru
ne sagorijevamo
dlanovi nam prskalice
tinjajući nar na rubovima svijeta
zemlja se oko nas okreće
prelama svoja stara rebra
uz dužno poštovanje ne misli stati
okolinom pušu vjetrovi
predgrađe su novih cesta
ni na njima ne mislimo stati
mi putujemo..ti i ja..
ispreplićemo gnijezda mladosti
nabore kože glačamo dodirima
rađamo pupoljke osmijeha
dok je svijeta i vijeka
mi smo za vazda i zauvijek
izbrušena brazda u rukama
nekog podivljalog svijeta

Boba

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here