Autorica: Ljiljana Lekanić-Kljaić

Mira Furlan je imala dvije karijere i dva života .

U prvom je životu bila pod snažnim majčinim utjecajem kroz odnos pun ljubavi i nerazumijevanja. „Mama i ja smo se stalno vrtile u emocionalnim krugovima pri čemu bi se ona obično osjećala krivom i ispričavala se“. Diplomirala je na ADU 1978. godine. Započinje raskošnu kazališnu i filmsku karijeru, ali je prisutna i u glazbenom životu. 1983. godine objavljuje album Mira Furlan i Orkestar Davora Slamniga, a pjeva i sa  grupom La Cinema. Tada upoznaje budućeg supruga Gorana Gajića.

Ostvarila je antologijske uloge: Enka (Kiklop – nagrađena Zlatnom arenom), Ankica Vidmar (Otac na službenom putu), Jaglika (Ljepota poroka – opet ovjenčana Zlatnom arenom), Jovanka (Video jela, zelen bor), Lila (Diši duboko). Svakako se moraju istaknuti njene uloge u serijama Velo misto i Putovanje u Vučjak. Govorila je da joj treba vlastiti osjećaj autentičnosti i istinitosti da bi sama povjerovala u autentičnost i istinitost onoga što glumi ili piše. Za nas koji smo cijenili njen rad nije bilo sumnje u te kvalitete, jer se sve može izgubiti, ali  ne i talent. Uporišta njene osobnosti i hrabrosti svakako su znanje, intuicija, ljepota i senzibilnost.

U tom prvom životu bila je sjajna Anabella u Parovoj predstavi Šteta što je kurva, Celimena u Međimurčevom Mizantropu, Marijana u Spaićevom Vučjaku i divna Natalija Petrovna u Parovoj predstavi Mjesec dana na selu. 90ih godina kad su se rušili lažni svjetovi, najviše eksponirani glumci bili su Mira Furlan i Rade Šerbedžija. Nije čudo da oboje nisu mogli nastaviti raditi i živjeti u domovini, jer  kako ističe kritičar T. Čadež tada u teatru nije bilo ni malograđanskih kriterija, već su vladali frustrirani divljaci. Proglašena je lakom ženom i ideološkim neprijateljem države, zbog židovskih korijena govorili su da mrzi Zagreb, a ona je samo vjerovala u bratstvo svih ljudi u svijetu, a da sve drugo vodi u nasilje i patnju. H. Erceg je rekla da je Hrvatska izgubila veliku glumicu, ipak naivnog stava da umjetnost može nadići prizemnost ratova i banalnost populizma. Budući da nije „vibrirala na žici nacionalizma“ i odjednom od subjekta postala objekt, rečenica „Mi dobro znamo što ona misli“ prelila je čašu i odredila drugi Mirin život koji započinje u 36. godini života u Americi. U početku radi kao konobarica, a redatelj Goran Gajić na selidbama. Sama kaže da slavu možeš izgubiti, ali talent ne. Na sreću i tamo počinje  raditi ono što najbolje zna. Glumi u SF serijalu Babylon 5 i u hit serijalu Izgubljeni. Članica je čuvenog Actor’s studija koji su pohađali Brando, Pacino, Newman, Hoffman. Tu je mogla produbiti bogata iskustva u improvizaciji, skupnom radu, ali i upoznavanju vlastite ličnosti kroz tzv. metodu koja inzistira na unutarnjem stanju lika.

Lada Čale Feldman je znakovito primjetila da je HNK u Rijeci jedino mjesto s kojeg se smije o Miri govoriti bez potrebe da se naknadno ispiru neke loše savjesti, jer je tu u zadnjih 10 godina pokazala da još može pružiti štošta kazalištu. Da kazalištu može dati mnogo pokazala je i u predstavi Lenke Udovički Medeja u teatru Ulysses. Uloga je to žene opčinjene strašnom metamorfozom ljubavi koja se u ljudskom srcu može preobraziti u mržnju, a da ne ostavi ni traga prijašnjih osjećaja. Pravi je to izazov  glumici čiji je izbor bio ne pripadati, živjeti u svom malom vrtu, baviti se opet nasilno oduzetim i govoriti o nepravdi. Tu mogućnost imaju osobe koje znaju stati iza svojih uvjerenja, ali i osobe koje su i na vrhuncima karijere „početnički ambiciozne“ (D. Nikolić) što je Mira svakako bila.

Odlaskom Milene Dravić i Mire Furlan, dviju neprikosnovenih diva, te Pere Kvrgića i Mustafe Nadarevića, dvojice neupitnih velikana ostaje vrišteća praznina koju glumački svijet treba ispuniti. Čeka ih nimalo lak zadatak!

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here