Nedjelja

Autor:Miroslav Šantek

Snijeg. Čisti bijeli snijeg. Pada i pokriva petrinjske ruševine. Nedjelja je. Posljednja ovog siječnja. U slušalicama je U2. Album The Unforgettable Fire. Bono i ekipa iz nekog sretnijeg vremena kad smo ih slušali na tulumima ovog grada. Stojim pored poluraspadnutog nekadašnjeg hotela Baniija ili Croatice našeg doba. U daljini dvije djevojke u snježnom pokrivaču žure niz pustu ulicu. Nestaju dolje negdje prema Arhovoj, prema sigurnosti Petrinjčice. Ili negdje još dalje.

U bjelini snijega žute se svjetla bagera. Jedan od njih je probio drveni zid prizemlja nekadašnje Robne kuće Petrinjka. Tamo gdje su nekad stajale ploče i kazete. I parfumerija u produžetku. Lomi te daske, te nesretne grede i trpa ih u kamion koji će ih odvesti.

Grad je nestvarno pust i prazan. Prekriven snježnim pokrivačem izgleda mrtav ili kao u nekom dubokom snu nakon teške bitke ili bolesti.Zastrašujuć je taj osjećaj kada stojite na sredini ceste i znate da neće naići automobili. Ništa više nije kao prije. Možda čovjek više ne bi ni trebao prolaziiti ovuda i gledati ga u takvom stanju. Čista depresija.

Nisam mogao odoljeti a da ne vidim dvorište moje srednje škole. Da bacim zadnji pogled na tu zgradu koja sada u tišini spava. Raspuknuta i spremna za rušenje. S njom se ruši i moja prošlost. CUO Braća Hanžek. Osamdeset četvrta, peta, šesta.. Tko zna kada će ju i hoće li ju uopće izgraditi da izgleda onako kako ju pamtim. Proteći će puno vode Petrinjčicom i Kupom.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, dijelite, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here